Transkript je nastao automatskim prepoznavanjem govora i potom jezično dotjeran radi čitljivosti — poštapalice su uklonjene, a gramatika i interpunkcija sređene. Formulacije se zato mjestimično razlikuju od izgovorenog. Mjerodavan je zvučni zapis.
0:02Ivica ŠuranPod zvijezdama. Sedamnaest sati i trideset minuta, pet i pol je. Korado Korlević i Ivica Šuran su s vama. Željko nam pušta glazbu. Korado, dobar dan.
0:14Korado KorlevićDobar dan, lijep pozdrav.
0:16Ivica ŠuranKorado, prva priča nam je o najvećem svježem krateru na Mjesecu. Po onom što sam čitao, taj krater, odnosno ono što je udarilo u Mjesec, nije baš toliko malo. Da li bi se to dalo primijetiti sa Zemlje? Nismo ga primijetili. Čim je udario, mi ga nismo primijetili. Da li bismo ga primijetili da je išao prema Zemlji?
0:35Korado KorlevićZa početak, ako se to dogodilo po danu ili u dijelu mjeseca koji je bio osvijetljen, onda ga ne bismo mogli vidjeti. Znači, imamo problem da bismo ga vidjeli samo ako je bilo noću i ako je udarilo u tamni dio Mjeseca, ne onaj dio gdje je srp, nego onaj drugi dio – tada bismo vidjeli bljesak. No taj bljesak ne traje dugo, traje otprilike nekoliko sekundi. Nakon toga se plazma ohladi i to se više ne vidi. To se dogodilo negdje u zadnje dvije godine, a da to nismo primijetili. Naime, kada su ponovno radili kartiranje Mjeseca, vidjeli su da imaju jedan krater viška, velik otprilike kao dva nogometna igrališta. Znači, mi nemamo patrolu za praćenje Mjeseca, ili bolje rečeno, postoji nekoliko teleskopa koji prate bljeskove na tamnoj strani, ali to su relativno skromni teleskopi, osim onoga u Grčkoj koji je veličine kao naš teleskop na Tičanu. Svi ostali su manji teleskopi kojima diljem svijeta upravljaju volonteri.
1:55Ivica ŠuranKorado, to što je udarilo bilo je dosta veliko. Da je udarilo u Zemlju, to bi bila kao kakva eksplozija.
2:01Korado KorlevićNe baš. Znači, uzmeš dvjesto metara u promjeru — to ti je komad, recimo, veličine kamiončine. Znači, nije ni veliki šleper, nego jedan manji kamion — znači tih dimenzija, da napravi tu rupu. Računaj da Mjesec nema atmosferu, tamo nema nikakvog pokušaja kočenja takvog objekta, nego on dođe dolje sa svom brzinom i odjednom, s dvadeset kilometara u sekundi, takne tlo — ispari on i ispari ogromna količina tla u koje je udario, i nastaje ta rupa.
2:43Ivica ŠuranKod nas bi to bila eksplozija u atmosferi ili bi došao do zemlje?
2:46Korado KorlevićOvisi o gustoći. Ako je mek, onda bi se vjerojatno raspao negdje na dvadesetak kilometara, najdalje u atmosferi. Ako je tvrd, onda bi došao dolje do kraja. Naravno, na Mjesecu je svejedno je li mek ili tvrd, nema atmosfere i sve udara dolje, i tamo isključivo ovisi o masi i brzini na kvadrat što će se dogoditi.
3:12Ivica ŠuranObzirom na količinu teleskopa koja se u zadnjih par godina, ono, razvila i pojavila, da li je sustav praćenja takvih tijela sada bolji ili još uvijek zaostajemo za time što bismo ustvari trebali imati?
3:25Korado KorlevićMi u zadnje vrijeme nismo puno pričali o tome što su klimatske promjene i što se dogodilo sa zvjezdarnicama u Čileu. Naime, niti jedna zvjezdarnica u Čileu trenutno ne radi. Jednoj je uništena oprema, druga je ostala bez nekoliko kilometara ceste zbog silnih kiša koje su pale. Tako da je onaj El Niño koji je sada tamo apsolutni džumbus. I kada se pogleda sve ono što se obećavalo, zvjezdarnica Vera Rubin i ovi Large Synoptic Survey teleskopi, izgleda da ćemo morati biti u pogonu u Višnjanu još kojih tri godine, dok se oni ne dovedu u red i to ne počne raditi kako spada.
4:16Ivica ŠuranDa li je ustvari bolje rješenje teleskopi koji se šalju u orbitu? S obzirom da cijena po kilogramu pada, da li ćemo možda doći do trenutka kada je svejedno radimo li u Čileu ili ga pošaljemo u neku Lagrangeovu točku?
4:30Korado KorlevićGle, ti onda jako vjeruješ u automatiku, pa ti se dogodi da ti krepa jedan tranzistorić u routeru gore, i kako ćeš zamijeniti router?
4:44Ivica ŠuranTrostruka sigurnost. Tri routera.
4:49Korado KorlevićOnda digneš jedan kamion opreme gore za svaki slučaj. Problem je sigurnost i održavanje. Znači, ne prođe tjedan dana da ne prčkamo nešto oko teleskopa. Znači, ti moraš zbilja isplanirati sve fenomenalno da se, kada se nešto pokvari gore, to samo popravi, a ne da ga netko mora popravljati. I tu treba tih inženjera, takvih dobrih starinskih, ne znam ni ima li ih uopće.
5:20Ivica ŠuranDa. Foršpan, ne, ja ću pomoći. Roman je lansiran i zbog tri minute paljenja motora uštedio je jako puno. Oni imaju nekakav plan koliko će on trajati i onda donesu jednu odluku i uspiju uštedjeti, umjesto da bude gore ono, sad dvadeset dvije godine više nego što bi ustvari trebao. Da li su to planirali pa su marketinški onda izveli, ili su ustvari izračunali: ako sad upalimo motore na toliko, onda će nam trajati puno duže. Znači, Roman je teleskop koji se ustvari šalje u Lagrangeovu točku. Ima ogromnu, tristo megapikselnu kameru.
5:59Korado KorlevićNajprije treba reći da ta Lagrangeova točka nije mjesto gdje možeš lijepo parkirati teleskop. Znači, moraš svako toliko lagano na kratko uključiti motor da vratiš teleskop na pravo mjesto. To je, znači, jedna dinamička točka. Obično kada zamišljamo kako izgledaju mjesta za parkiranje, ona izgledaju gravitacijski kao rupa i onda se ti parkiraš u tu gravitacijsku zdjelu i tamo ti teleskop stoji komotno i ne trebaš se petljati oko njega. Ta Lagrangeova točka gdje su oni parkirali, gdje misle parkirati, je ustvari kao jedno brdo, malo plosnato na vrhu, i cijelo vrijeme ta zemljina sonda, gravitacijski naravno, s tog brda lagano klizi prema rubu i treba je vraćati na vrh brda. I za to sad treba goriva. Hidrazin se stavi unutra, ima ga toliko i toliko kila. Ti znaš da možeš toliko i toliko puta paliti i gasiti motor. I sad, ako uštediš na putu prema tamo i dođeš s rezervoarom koji je skoro pun, možeš se tamo još micati, ponovno parkirati jako puno puta. I to je tih dvadeset i dvije godine koliko je teleskop dobio da može raditi, zato što je došao s dovoljno goriva da se svaki put kad malo sklizne može ponovno parkirati na vrh tog gravitacijskog brda. Ali isto je bilo i s James Webb teleskopom. Kad su Amerikanci trebali poslati ga gore, odabrali su najskuplju raketu nosač, Arianu, i računali da će to lansiranje u orbitu biti toliko precizno da će se dogoditi ista stvar i za James Webb teleskop — ista priča. Znači, uspjeli su ogromno uštedjeti jer su se pri polijetanju tako dobro centrirali da poslije nije trebalo popravljati mjesto dolaska tamo.
8:02Ivica ŠuranKorado, jedna priča nam je tko je koga pojeo. U početku bijaše Sunce i puno planeta, i Sunce je pojelo neke planete, odnosno ono što ne znamo ili znamo o početku Sunčevog sustava jest da je bilo kaotično. Znamo, pretpostavljamo, da se Zemlja sudarila s jednim drugim planetom i da su od toga nastali Zemlja i Mjesec. Slična priča vrijedi možda i za neke druge planete kada su nastajali. Venera je možda pojela svoj mjesec, ali o čemu ustvari nismo nikad pričali jest da je Sunce možda u početku pojelo veliki planet, veličine mase pet Zemlji, što je jako puno. A s obzirom na sastav Sunca, koliko takav planet, koji se spoji sa Suncem, makar i puno manji, ustvari utječe na njegov rad i sam sastav?
8:49Korado KorlevićAjmo ovo na zadnji dio prijeći. Nebitno. Znači, Sunce je - kad idemo na vagu staviti i Jupiter i Zemlju i Saturn i sve skupa, oni čine nešto više od jednog promila mase Sunca. I sad kad uzmeš Jupiter i sve ove druge - pet masa Zemlje je naprosto ništa za koliko je naše Sunce veliko. Mi cijelo vrijeme razmišljamo da nam je planet velik, da je Jupiter velik, ali prema zvijezdama, prema našem Suncu, to je sve dječja igračka. Znači, naše Sunce je malo u odnosu na druge zvijezde, ali prema planetima je jako veliko. I sad kad idemo pogledati kompjuterske simulacije - jer mi ne možemo to odraditi tako da sad gledamo kako je to bilo nekad - znači, možemo pokušati po orbitama planeta, po čudnoj rotaciji Venere, po gustoći Zemlje koja je totalno blesava, i Mjeseca, čije uzorke su odnijeli astronauti i koji imaju isti izotopski sastav kao Zemlja, što znači da su nastali zajedno. I sad kad sve to složiš, kažeš: nešto ne štima u ranom Sunčevom sustavu. Kompjuteri su sad toliko dobri da možeš otići unazad. Kažeš: okej, uzmimo sve to što imamo i ne vrtimo unaprijed gdje će biti Mjesec, Zemlja za pet godina, nego vrtimo sada četiri milijarde godina unazad. I kompjuter vrti i kaže: sad tu nam prestaje biti normalno, tu se moralo dogoditi nešto katastrofalno da bi sustav bio takav, i onda bi se i tu trebalo nešto dogoditi. I onda dolazimo do toga da simulacije pokazuju da je Sunčev sustav nastao s puno više planeta nego što ih ima sada. Neki su izbačeni van Sunčevog sustava, znači odletjeli u pravcu galaksije i nikad se neće vratiti, jer su postigli brzinu takvu da postaju planeti lutalice u galaksiji. A kad imaš izbacivanje prema van, da bi ravnoteža bila dobra matematički, moraš imati i izbacivanje prema unutra - kao kad se dvoje guraju: ako se jedan gurne na jednu stranu, drugi se gurne na drugu stranu. Ta akcija i reakcija gravitacijski postoji, i ako je nešto izletjelo van Sunčevog sustava, onda je nešto završilo na Suncu, u Suncu, i uništeno. I te simulacije pokazuju da naša galaksija ustvari ima više planeta lutalica nego zvijezda. Znači, negdje preko sto milijardi planeta koji su bez svoje vlastite zvijezde i lutaju u mraku galaksije.
11:44Ivica ŠuranKad gledamo druge Sunčeve sustave na kojima vidimo egzoplanete, koliko smo ustvari sigurni koliko je planeta u tim sunčevim sustavima i koliko su slični Zemlji? Je li ustvari pravilo da je taj broj otprilike jednak broju planeta u nekom sunčevom sustavu, ili to zna jako varirati, od nijednog planeta do možda jako velikog broja?
12:04Korado KorlevićPa kada smo počeli otkrivati prve planetarne sustave oko drugih zvijezda, bio je šok da niti jedan apsolutno ne liči na Sunčev sustav. Znači, sve što smo otkrili do sada su neki bolje sačuvani planetarni sustavi, planeti veći od Jupitera na mjestu našeg Merkura, tri-četiri komada veličine Zemlje jedan kraj drugoga, ali u vrućem dijelu, drugi su u zaleđenom dijelu tog Sunčevog sustava, odnosno tog zvjezdanog sustava. Mi nemamo niti jedan sustav koji je sličan našem. S tim da treba reći da teleskopi koje sada imamo naš sustav ne bi ni otkrili. Znači, ako postoje i ako su česti, mi ih ne vidimo zato što su jako posebni. Znači, naši planeti su premali da bi ih ti naši teleskopi trenutno vidjeli. Hoćemo li doći do toga? Upravo se grade sad ove klase četrdesetmetarskih teleskopa, Roman ide gore, Large Synoptic će proraditi valjda. Znači, taj dio je da bismo u narednim godinama trebali imati dosta više informacija o planetarnim sustavima, onima koji su slični našem. Za sad smo snimili i otkrili samo jako čudne, s jako velikim planetima, jer jedino je to naše teleskope moglo pronaći.
13:36Ivica ŠuranDa li su moguće dvije planete na istoj orbiti oko Sunca? Koliko to ustvari onda čini sustav nestabilnim, ili bi morale biti identičnih veličina da bi uopće uspjele opstati neko vrijeme?
13:49Korado KorlevićGle, kad smo spomenuli Lagrangeove točke, zbilja postoji jedna. To je potpuno anti-Sunčeva točka Zemlje, znači sto osamdeset stupnjeva ravno s druge strane, ima jedna jako stabilna točka gdje bi se moglo nešto parkirati. Da li bi mogla dva planeta stajati tako dugo tamo? Vjerojatno ne, zato što je Jupiter veliki remetilac, ali recimo, šezdesetih godina je izlazio jedan časopis, Plavi vjesnik, u Hrvatskoj, sa stripovima i pričama, i unutra je bila jedna priča gdje vanzemaljci dolaze, ali ne iz zvjezdanih sustava, nego dolaze s Terele, s blizanca Zemlje, koji je s druge strane Sunca i gotovo se nikad ne vidi, ili se ponekad uspije vidjeti. To je ono što su nekad mislili da je zeleni bljesak koji se vidi kod zalaska sunca. Ustvari, jedan onakav škic kad uspijemo vidjeti planet koji se nalazi s druge strane. Nema ništa od toga, naravno. Priča je bila, strip je bio, oko špijuniranja i oko svega onoga što ide uz strip, ali ta priča da s druge strane Sunca postoji mogućnost da imamo još jedan planet kao što je Zemlja, bila je za SF interesantna. Sad znamo da nebeska mehanika to ne bi dopustila da traje dugo. Znači, moglo bi postojati — vjerojatno je postojalo stotinama milijuna godina, a onda bi došlo do poremećaja i vjerojatno do sudara.
15:28Ivica ŠuranKorado, idemo pjevati par minuta pa smo opet nazad. Sljedeća priča je Astro Forge, odnosno letjelica bez ijedne naredbe sa Zemlje. Znači, pričali smo bili o rudarenju na Mjesecu. Korado, slušate emisiju "Pod zvijezdama", Ivica Šuran. Korado... zaboravio sam se. Korado Korlević je s vama, emisija je "Pod zvijezdama". Autonomna letjelica koja ustvari rudari tako da sama odlučuje što će izrudariti, i vjerojatno je to vezano uz AI. Znači, baš kad smo pričali zadnji put o AI robotima... Problem je što AI danas, recimo, koristi internet, ali dalo bi se staviti neko lokalno računalo koje bi se napunilo s puno podataka, i onda neki LLM koji staviš na njega. Najveći problem je ustvari to što taj LLM zahtijeva jako puno energije da bi radio. I onda na takvim mjestima kao što je Mars, to može biti dosta velik problem.
20:08Korado KorlevićPa ja mislim da su riješili na drugi način. Znači, imamo jednu sondu koja ima jedan zadatak. Neće ništa rudariti. Ovo je prvi eksperimentalni primjerak. Znači, imamo privatnu kompaniju i nije jedina - znači, privatne kompanije za rudarenje asteroida. Sad ih imamo registrirane: u Luxembourgu jedna, u Moskvi jedna, u Washingtonu. Sad vidim da je i u Kaliforniji jedna registrirana. Imamo u Kanadi državnu firmu koja to namjerava. Znači, taj Astro Forge i taj solo spacecraft, odnosno sonda, ima zadatak doći do asteroida i njuškati i provjeravati kakav je kemijski sastav, ima li nečega interesantnog za rudariti. Ideja nije poslati samo jednu, jer ako pošalješ jednu, nije problem s jednom upravljati sa Zemlje, ali ako pošalješ tisuću njih... Neka nađu gdje ima rudnih bogatstava. To zapravo kopiraju od pčela. Jer kako pčele nalaze gdje ima nektara? Tako da ih tisuće i tisuće ode na sve strane, i onda kad neka nađe, vrati se doma i objasni drugima da tamo i tamo ima hrane. Znači, istu tu stvar žele napraviti sa sondama. I matica ne upravlja pčelom dok pčela ide tražiti hranu - ona se vrati natrag i ispriča svima drugima, i onda svi idu tamo po hranu. To je osnovna ideja. Ali ako je komunikacija sa Zemljom dovoljno brza, ne moraš koristiti umjetnu inteligenciju samo na sondi. Možeš posuditi od košnice - onaj dio koji je kod pčela zanimljiv. Znači, svaka je pčela zapravo glupa, ali kad imamo zajednicu, zajednica je inteligentna i donosi fenomenalno pametne odluke. Onda se pitaš, čekaj, kako to - sto tisuća glupih pčela, a imamo pametnu košnicu? I to izgleda funkcionira dobro. Taj dio, inteligencija roja ili inteligencija zajednice, nešto je na čemu se sada isto dosta radi. Tako da nemamo pojma što su oni točno napravili, jer privatne kompanije - bilo bi glupo da sve to objasne. Ali onaj dio koji očekujemo jest da će ta sonda, ako ide, njuškati i tražiti metale na asteroidima. Jedino to neće biti brzo. Znači, mi sada pričamo o desetljećima posla u budućnosti. Ja ne znam kako misle financirati tu kompaniju s desecima godina kad neće biti nikakvog profita. To je kao da posadiš voćke i da ti krenu roditi za trideset godina - jako bi trebalo biti brižno vođena ta firma da funkcionira, ili OPG.
23:14Ivica ŠuranDa, skupili su dosta novaca. Oni imaju, kao, iz tog svog startupa... Direktor je netko naše gore porijeklom, Mate Đalić, ono što sam uspio pročitati. Mene, ustvari, najviše kao IT-jevca zanima na koji način taj njihov model umjetne inteligencije funkcionira potpuno samostalno i s niskom količinom energije, ali vjerojatno su oni to riješili na neki svoj način. Prvo lansiranje ide čak početkom 2027., Korado, i ta sonda sama ustvari neće ništa raditi, osim što će... neće donositi odluke, nego će ustvari pokušavati donijeti odluke i onda javiti nama, odnosno njima, što je napravila.
23:52Korado KorlevićTo je faza učenja. Imaš prvu pčelu koju šalješ nekamo i nemaš pojma hoće li ona naći cvijet i što će napraviti. Taj dio vjerojatno nisu ni sami odlučili. Ovo je vojna tehnologija. Nitko ne razmišlja o tome: „Sada je jedan asteroid, idemo ga njuškati.” Radi se o tome da su to tisuće dronova koje se pošalje na bojno polje da love neprijatelje. Upravo u tom pravcu ide najjači razvoj. Ovi su vjerojatno radili za neku vojnu tehnologiju i rekli: „Ovo je dobar biznis model, idemo to prebaciti u civilne svrhe.”
24:32Ivica ŠuranStarship je odgođen za 28. 9., a Crew trinaest — odavno nismo spominjali — oni su u desetom mjesecu negdje za lansiranje.
24:40Korado KorlevićAh, brinu se. Sve ih u toj situaciji stave u karantenu jer kada imaš otići u svemir, ne smije ti se dogoditi da oboliš od gripe gore, dobiješ virozu i da kišeš i prskaš po svemirskoj stanici. Jer ti moraš gore otići savršeno zdrav. To znači da te najmanje tjedan dana prije leta strpaju u potpunu karantenu, izolaciju, i zašrafe vrata da ti se ništa ne dogodi unutra. Tako da svaki put kad odgode polijetanje, računaj da su astronauti proveli sedam dana u najtvrđem zatvoru, a onda je let odgođen, i onda se vjerojatno spominju svi sveci u tom slučaju jer si ti u zatvoru, pa te puste van, pa te opet stave u karantenu, pa si opet vani. I sad se nadaju da će polijetanje biti u desetom mjesecu.
25:33Ivica ŠuranS-Space SpaceX i njihov Starship ovo je prvi put ustvari-
25:40Korado KorlevićKlonca ide dalje, oni su sad već u Atlantiku, prošli su Rt Dobre Nade i putuju prema Teksasu i trebali bi negdje krajem desetog mjeseca doći doma.
25:52Ivica ŠuranSljedeći let bi ustvari bio prvi orbitalni let nakon trinaest suborbitalnih. Koliko je to teže ili lakše, ili ustvari, kad su već tako visoko, onda nije problem odmaknuti se još malo?
26:05Korado KorlevićU ovom slučaju treba jako malo. Oni su bili na suborbitalnom letu, letjeli su iz... ono, s... u Indijski ocean kod Australije. Znači, napravili su dvije trećine puta oko Zemlje. I gle, treba otići još dvjesto kilometara više. Nije problem orbita sama po sebi, nego moraš biti dovoljno visoko da te atmosfera ne koči. Tako da će trebati staviti manje tereta ili više goriva, jer podignuti nešto sto kilometara gore je naprosto sto kilometara dizanja. Treba ogromna količina energije da se to napravi. Uzmimo samo koliko nam potroši auto kad idemo na Učku. Idemo sad gore po staroj cesti i penješ se, vidiš da ti je potrošnja skočila, ono, da je potrošnja deset, petnaest litara na sto kilometara dok si se penjao. I svaki put kad napraviš kilometar, to isto napravi i raketa. Pojede hrpu goriva jer se mora dizati iz tog gravitacijskog zdenca Zemlje, a nema lakog izlaska iz tog zdenca.
27:11Ivica ŠuranDruge firme koje smo spominjali puno na početku razvoja tih privatnih letova su Virgin Galactic i Blue Origin, koji su se utišali zadnjih godinu dana. Što se ustvari događa?
27:22Korado KorlevićJa mislim da je bankrotirano tri puta u međuvremenu.
27:26Ivica ŠuranSljedeći je, ustvari, Blue Origin. Blue Origin ima novaca i on radi i funkcionira, ali isto tako se ne, ipak ne može konkurirati SpaceX-u.
27:38Korado KorlevićRadi na drugi način i druge stvari. Mi ustvari - i sad si spomenuo to što je privatni kapital - pravi smjer za gledati trenutno je Kina. Znači, Kina je prošli tjedan u dva dana ispalila četiri rakete sa četiri različita kozmodroma, i sve u orbitu. Znači, to je dvije rakete na dan. Gdje toga ima? Znači, to je nešto jako ludo, s tim da oni namjeravaju vratiti uzorke s Marsa za par godina. Mi to nećemo vidjeti zato što kapsule koje sada šalje sonda gore, tamo tridesetih, četrdesetih godina - znači za više od deset godina - trebale bi biti na Zemlji. Znači, mi gledamo u pravcu onih koji neprestano nešto se hvale na internetu, a ne stignemo vidjeti one koji šute i rade. Tako da, gle, sad svi imaju raketu koja se diže i vraća se natrag cijela. I Japan je uspio, i Kina čak dvije takve. Europa - studenti sad rade na Münchenskom sveučilištu nešto tako - i još nekoliko firmi. Tako da to što je Elon Musk imao monopol i bio super, bilo je kao i s Tesla autima. Tesla auto je bio najbolji električni auto, a sada više nije, jer se pojavilo jako puno dobrih električnih auta okolo.
29:09Ivica ŠuranKorado, šesta epizoda, tako da smo završili još jednu emisiju pod zvijezdama. Korado Korlević i Ivica Šuran su bili s vama, Željko nam je puštao glazbu. Čujemo se drugi tjedan.
29:17Korado KorlevićLijep pozdrav i do slušanja. Emisija je sufinancirana sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija. Radio Istra!