Transkript je nastao automatskim prepoznavanjem govora i potom jezično dotjeran radi čitljivosti — poštapalice su uklonjene, a gramatika i interpunkcija sređene. Formulacije se zato mjestimično razlikuju od izgovorenog. Mjerodavan je zvučni zapis.
0:02najavaPod zvijezdama.
0:09Ivica ŠuranSedamnaest sati i trideset minuta, pet i pol. Korado Korlević, Ivica Šuran, Željko nam pušta glazbu. Slušate emisiju Pod zvijezdama. Pričamo o astronomiji, kao i svaku srijedu zadnjih dvadesetak godina. Korado, dobar dan. Korado, dobar dan. Nisi nam se javio još. Ili jesi?
0:27Korado KorlevićMoment.
0:27Ivica ŠuranEvo tu je.
0:29Korado KorlevićJel se čujemo?
0:29Ivica ŠuranSad se čujemo. Korado, dobar dan.
0:32Korado KorlevićDobar dan. Lijep pozdrav.
0:35Ivica ŠuranGledao sam, Korado, SpaceX Starship. Prijenos je bio dobar, slike su bile fantastične. Nije napravio baš sve ono što je trebao napraviti, ali dosta toga je napravljeno. Znači, Starship je poletio. Meni je ustvari bilo najzanimljivije kada je iz suborbite upalio motore i otišao u orbitu, ali to je bilo samo par kilometara razlike.
1:00Korado KorlevićKako se uzme. U brzini je to velika razlika. Pričali smo da ti svaki put kad se hoćeš dignuti jedan kilometar, taj kilometar moraš platiti gorivom. Kad ideš u orbitu, to plaćaš i brzinom jer mijenjaš brzinu. Znači, moraš doći do sedam cijelih osam kilometara u sekundi da bi bio u orbiti. Znači, morao je dati gas i postići tu brzinu. Gle, goriva ima. Radi se o kamiončini ogromnoj. Na kraju krajeva, podvukao je dvadeset i šest satelita, svaki od dvije tone, od toga tri s kamerama. Ovo što si rekao, da su prijenosi bili fenomenalni, jer se ne vidi samo satelite koji izlaze nego se sa satelita sad gleda i Starship i prolaz, kako, kroz koji izlaze drugi sateliti jedan za drugim. Recimo da je poduhvat uspio, ono što su htjeli napraviti: izbaciti probno dvadeset i šest ovih satelita verzije tri, koji su naprosto mrcine, duplo veće od ovih prijašnjih, s brzinama prijenosa sa svime koji su fantazija. I sada misle sve ove druge deorbitirati i napraviti mjesta za ove velike, a to je sto tisuća komada.
2:24Ivica ŠuranDa, to je veliki broj. Zanimljivo da je Falcon 1 prvi put stigao u orbitu 2008. Da se mene pita, ja bih rekao da je to bilo 2014. Osamnaest godina ranije, ustvari, Falcon je došao do tamo. Danas, na isti dan, imamo Starship gore, koji mijenja način funkcioniranja i lansiranja tereta u orbitu.
2:47Korado KorlevićJoš nije gotovo. Računajte da se i prvi stupanj pokvario, a i drugi stupanj je udario u more i eksplodirao. Tako da taj dio im baš i ne ide još uvijek. Znači, pitanje je čemu im služi sav onaj termički štit drugog stupnja ako svaki put kad se spusti dolje eksplodira. Mogao je sasvim slobodno bez termičkog štita izgorjeti u zraku i bio bi puno jeftiniji. Znači, oni nisu ni blizu došli do toga što je ideja, a to je da se koristi ponovno i da se koristi ponovno. Znači, ovo je bilo hitno noću provjeriti kako ide orbita. Imali su problema i gore, jer je trebalo trajati, koliko, sedam i pol sati kruženje oko Zemlje, a tehničari su zaključili da je prošlo tek tri i pol pa idemo dolje. Nešto se počelo događati na Starshipu. Znači, nešto im je dalo alarm da za sedam i pol sati neće moći ga upaliti i neće ga moći deorbitirati. Je li to degradacija elektronike? Nešto s gorivom? Je li puštalo gorivo negdje? Neki problem je morao postojati. Negdje su ovi zaključili da ako čekaju cijelo to vrijeme, da ga neće moći spustiti. I naravno, privatna je kompanija — sve te stvari ti neće reći.
4:10Ivica ŠuranDa, zanimljivo je bilo zapravo u prijenosu to što su bili odustali od svega, a onda su imali nekakvo glasanje svojih tehničara, odnosno šefova, koji su rekli: "Ipak idemo paliti motore za tu, za tu orbitalnu brzinu." Booster se na kraju zapravo spustio dosta kontrolirano. Tako da, da se spuštao na nekakvu tvrdu podlogu, vjerojatno bi i to izgledalo u redu.
4:35Korado KorlevićVjerojatno bi se zabio isto kad nema nožice. On bi se udario s motorima dolje jer, za razliku od Falcona koji ima nožice, on ih nema. On se mora hvatati s onim šapicama gore. I plus treba reći da je maknuto jedno krilo jer on gdje obično ima četiri ona rešetkasta krila za stabilizaciju kad se vraća natrag... I ovi su utvrdili da se ustvari kad se vraća natrag on kliže po trbuhu. Znači, ne ide vertikalno dolje nego ide lagano ukoso. To ukoso radi aerodinamičku hladovinu jednom od tih krila, koje uopće ne radi. I onda su rekli: zašto uopće dižemo tih par tona željeza gore ako nikome ne trebaju? I onda se, kad se vraća natrag, ponaša kao avion, ustvari. Ima dva krila, ima rep. Jedan rep. Nema dva repa avion. I tako se sada i booster vraća natrag bez jednog krila i sve funkcionira super. Onaj dio koji trebaju riješiti jest kako doći negdje da ga uhvate, a da ti motori ne spale sve ispod.
5:45Ivica ŠuranCrew trinaest leti sutra, a Starliner tek dvé i dvadeset osme.
5:54Korado KorlevićBoeing nema sreće ni s avionima. Znači, mi sad pričamo o njihovoj kapsuli za koju su dobili ogromnu količinu šoldi. Znači, oni su potrošili novca – vjerojatno bi SpaceX napravio pedeset takvih za te šolde. Znači, Boeing je potrošio nevjerojatnu količinu novca da napravi tu kapsulu u kojoj ljudi nisu ni jako sigurni, u koju zračenje prodire unutra i koja ima defektan termički štit. I sad to moraju popraviti, a u međuvremenu im se dogodilo da je isto to i s avionima. Ti avioni, Boeing, koji su nekad bili apsolutni pojam izvrsnosti, više to nisu. Znači, sad u malim avionima čak i Kanađani proizvode bolje avione od njih. I da ne pričamo da se i Brazil našao u priči s malim putničkim avionima i da su i brazilski bolji od Boeinga. Uglavnom, to je jedna žalosna priča. Vidjet ćemo kako će ići. Vidjet ćemo Bezosa i njegovu ekipu s Blue Originom. Oni nisu odustali. Imali su problema i s njima se ne zna baš što se događa jer oni uglavnom šute i rade. I ova ekipa oko Elona Muska koja radi, ali koju je on zakopao tako što ih je stavio zajedno s Teslom i sa svojom firmom za umjetnu inteligenciju, tako da sav profit koji stvore zapravo im pojedu ovi drugi.
7:31Ivica ŠuranSpaceX dobiva dosta novaca, ustvari, za te posade s ljudskim... ljudske posade za let prema svemirskoj stanici, ali svemirska stanica bi se trebala gasiti 2030. godine, po svim predviđanjima.
7:43Korado KorlevićDa, jer ne samo da pušta. Uvijek kada projektiraš neki uređaj, on ti traje za toliko i toliko vremena. Ako staviš kuglični ležaj na auto, znaš da taj kuglični ležaj nakon dvjesto, tristo tisuća kilometara treba zamijeniti novim. Znači, za svaki uređaj imaš inženjersku procjenu koliko traje. Svemirska stanica je već odavno trebala biti likvidirana. Znači, nije planirana da traje tako dugo, ili bolje reći, prvi moduli koji su stavljeni gore nisu bili planirani za to. Poslije se stalno nadograđivalo novim. Ovi vanjski, noviji dijelovi su još uvijek savršeni, ali ona stara jezgra ne valja. Kompresori zuje i rade, ventilatori šume. U toplinsku izolaciju između tih slojeva aluminija zavukla im se plijesan, i cijeli taj svemirski brod im smrdi na staru konobu, toliko imaju plijesni unutra. Tako da, tehnološki i biološki, ta stanica je za zamijeniti novom, ali to nije planirano. Moglo bi se odvojiti vanjske dijelove, donijeti novu sredinu i ponovno je montirati, ali nemaju space shuttle da to naprave.
9:03Ivica ŠuranDa li bi dva Starshipa koja bi se parkirala gore ustvari bila sasvim dovoljna?
9:10Korado KorlevićDa, kada bi se napravila, ali računaj da to nije samo jedan volumen u koji moraš imati nešto unutra. To je kao da te sad netko pita bi li svoj stan zamijenio za jedan prazan magazin. I kažeš da, ali nemam postelju unutra, nemam svoj hladnjak, nemam stol, nemam kuhinju, nemam ormar s odjećom. Znači, prazan veliki magazin ne zamjenjuje stan u kojem si živio dvadeset godina. Znači, treba napraviti novi stan, opremljen sa svime, a to je puno skuplje nego dovesti gore ovakav jedan sanduk.
9:47Ivica ŠuranSvemirski promet je dosta zanimljiv. Imamo sonde koje idu naprijed-nazad. JUICE je preletio pored Zemlje, takozvanu svemirsku praćku. To mu je druga. Još mu jedna valjda treba. Onda imamo Japance koji su krenuli prema Phobosu. BepiColombo se približava Merkuru. Imamo put u Lagrangeovu točku novog teleskopa. Nije da nema, ustvari, događanja. Pa na njih, Horvato. Horvato?
10:28Korado KorlevićJa te čujem, ali nešto mi ovdje piše da je disconnected.
10:31Ivica ŠuranSad je u redu. Tu smo, online smo. Horvat, svemirski promet je dosta aktivan. JUICE je projurio pokraj Zemlje. BepiColombo se približava Merkuru. Japanci kreću po Phobos. Imamo Roman teleskop koji za sad ide sve po planu. Dosta sondi je aktivno prema svojim misijama.
10:50Korado KorlevićZato što dugo traju. Gle, nekad je bila sonda, ode ti oko Zemlje i za dva dana se vrati nazad. Mi danas nemamo takvu situaciju. Mi imamo situaciju da ti one putuju po osam godina.
11:06Ivica ŠuranPut od osam godina ustvari je jako dug. Da li je tim sondama bitno vrijeme?
11:15Korado KorlevićTaj dio, ali problem je što mi imamo sve sonde s malim motorima i onda ne možemo poslati sondu za Jupiter tako da je ispališ prema Jupiteru, nego ona mora ići prema Veneri i onda dobiva brzinu, vraća se prema Zemlji, pa ide ponovno prema Veneri, pa dopre do Zemlje, dobije brzinu i onda se od Zemlje kao pračkom ispaljuje prema Jupiteru i onda putuje još četiri godine. Nikad kraja. Znači, mi nemamo motor toliko jak da sad staviš to, ideš, gasi, kod Jupitera si za šest mjeseci, godinu dana, nego umjesto da napraviš pola milijarde kilometara, mi napravimo tri milijarde kilometara da dođemo tamo tim putem okolo.
12:00Ivica ŠuranKora, recimo, Juice ide prema Jupiteru. I sad, oni koji su radili u pripremi — rade li oni dalje na toj sondi? Dolaze li oni svaki dan na posao od osam do tri, gledaju kako putuje, odnosno samo svako toliko pogledaju što se događa, ili se oni prebacuju na nove projekte, pa se onda u trenutku kad se ta sonda ili približava ili se s njom nešto događa, vraćaju na to radno mjesto?
12:21Korado KorlevićOvo su Amerikanci, tamo dobiješ otkaz u trenutku kada više nisi potreban. Znači, taj dio zbilja nemaju milosti. Dakle, ti si na tom projektu, projekt se radi, i sad se zna da tri znanstvenika i dva tehničara ostaju kontrolirati to što ima. I to nije jedini posao, nego imaju vjerojatno još četiri, pet sondi za kontrolirati. Kad krenu rezultati, onda se skuplja ekipa tamo i radi obradu. Kad se završi obrada, objavi se glavnina, pa se opet raspusti ekipa i ide druga. Recimo, Marina Brozović, jedna astrofizičarka iz Splita koja je u Pasadeni - ona je bila posuđena na dva mjeseca Johns Hopkinsu kada je trebalo da New Horizons prođe kraj Plutona. Bila je u timu za sigurnost leta. U trenutku kad je taj dio odrađen, ona je naprosto sjela u avion i vratila se u Pasadenu. Više je nisu trebali na Johns Hopkinsu. Tako da nema onoga kao kod nas, da si tu cijelo vrijeme i da neku plaću dobivaš. Ugovori su na vrijeme, kad se to napravi, veliki dio njih ode u mirovinu. Mi sad pričamo, to traje osam godina, dvanaest godina, Voyager pedeset godina. Gdje su ti ljudi koji su to napravili? Oni su počeli raditi na tom projektu, neki kao šefovi imali su već pedeset, šezdeset godina. I sad ti uzmeš, to poleti, ide gore osam godina, a on već ima osamdeset godina. Znači, on taj posao više ne radi.
14:09Ivica ŠuranKad imamo jednu glazbenu pauzu, pa smo nazad za par minuta.
14:20najavaMornari na zvijezdama sa slomljenim jedrima signale šalju u noć do tvojih prozora, i boce s porukom lutaju svemirom. Umjesto riječi ti nose miris mjeseca. Izađi na pristima iza usnulih krovova. Mahni jednom u noć, sam te tražim. O, astronaut, pokriven do ušiju, nebo zove te kroz noć. O, astronaut, pokriven do ušiju, nebo zove te kroz noć. Mornari na zvijezdama sa slomljenim jedrima signale šalju u noć do tvojih prozora. O, astronaut, pokriven do ušiju, nebo zove te kroz noć. O, astronaut, pokriven do ušiju, nebo zove te kroz noć. Na.
18:17Ivica ŠuranSlušate Radio Istru pod zvijezdama. Korado Korlević i Ivica Šuran su s vama pričali o astronomiji. Korado, 2024. jedan astronom amater je tražio mjesto kamo bi kampirao i onda je našao jedan čudan krug oko jezera. Našao je, ustvari, jedan udarni krater koji je dvadeset pet kilometara velik. Dosta je to velik, ustvari, udarni krater. To znači da je ono što je udarilo bilo dosta jako. Zove se Uhakkatik. Kad ja sad gledam to na Google Mapsu, meni sopačak Poljiškog rta izgleda puno uvjerljivije nego taj krug koji se ustvari nalazi tamo u Kanadi.
18:51Korado KorlevićSamo, vrtače kod nas u Istri zbilja izgledaju nekako kao udarni krateri, ali znamo kako vapnenac funkcionira: nastaje špilja ispod, kolabira plafon, propadne dolje i nastaje dolac. Znači, na mjestu svake velike špilje u budućnosti će biti jedan dolac, i na kraju, kad se to sve pojede, bit će kao oni dijelovi u Kini gdje imamo samo one stupove od vapnenca i doline između njih. A taj dio, kako izgleda kada imamo krater - mi to ne možemo morfološki odrediti. Znači, mi ne možemo samo pogledati rupu i reći da je to udarni krater. Nego odeš na rub i pogledaš kakve su stijene. I ne možeš vjerovati koliko su te stijene na rubu kratera ispucane. Uzmeš, recimo, grudu veličine noćnog ormarića, udariš je nogom i ona se sva smrvi u šljunak. Znači, udar koji je ondje došao imao je toliku silu, i udarni val je prošao kroz te stijene tako da su sve mikro popucane. I ne samo to, nego na mjestima gdje je još veći tlak od tog popucavanja, imaš komadiće stakla jer je došlo do taljenja. Imaš posebne kristale koji nastaju na tom mjestu. Znači, vidiš rupu koja liči na krater, onda dođeš na rub, uzmeš uzorke i tek onda znaš imaš li udarni krater ili ne. Znači, kod nas kad dođeš na dolac, nađeš grude koje su pojedene od vode, ali su cijele.
20:36Ivica ŠuranDa, i tvrde da li se u tom krateru nalaze ostaci tog udarnog meteorita ili što je već bilo.
20:44Korado KorlevićNe. Znači, kada prijeđe masu od šezdeset tona, sav ispari. Znači, kad nešto uleti u atmosferu, onda koči. Ne koči uvijek jako dobro, ali recimo da na kraju, ako je relativno mali komad, on uvijek pada vertikalno, kao da je bačen iz aviona. Znači, atmosfera je kao jedan veliki jastuk. Uđeš unutra i kočiš, kočiš, kočiš, kočiš i jednog trenutka te skoro zaustavi i onda padaš vertikalno dolje. Takvi ne rade kratere, ali naprave rupu ako sletiš negdje – šezdeset tona u njivi sigurno napravi rupu duboku par metara i razbaca zemlju, ali na dnu onda imaš kamenčinu, odnosno u ovom slučaju željezno-nikalne monokristale. E sad, ako ima više od šezdeset tona, atmosfera ga ne uspije zakočiti. On ti dođe dolje brzinom većom od četiri kilometra u sekundi. Ako ima tu brzinu, to je dovoljno energije da ga ispari, pa kad dođe dolje i udari, sav se pretvori u plin. Tada nastaje prava eksplozija i nastaje pravi krater. Znači, oni koji imaju više od šezdeset tona rade kratere. Ovi drugi rade samo spljoštenu zemlju ondje gdje su udarili.
22:12Ivica ŠuranTaj krater se nalazi u sjevernoj, u sjeveroistočnoj Kanadi, jako daleko od nas, ali da, kad bi danas na to isto mjesto udario toliko velik objekt koji bi napravio toliko velik krater, kolika bi zapravo udarna sila bila? Bismo li osjetili taj udar ovdje kod nas? Koliko bi to bilo razorno ili kolike bi bile posljedice za Zemlju?
22:33Korado KorlevićGle, mi smo imali slučaj prije sedamnaest milijuna godina kad je komad od jednog kilometra udario u Njemačku, sjevernije od Münchena, ustvari malo sjevernije od Augsburga. Znači, to je nama relativno blizu, i taj komad je napravio rupu dvadeset i četiri kilometra u promjeru, i komadi veličine kuće su letjeli dvije tisuće kilometara uokolo, a ono rastaljeno staklo iz te rupe šiknulo je na sve strane, ali ga se nalazi u velikoj količini kod Bratislave u Slovačkoj, i tamo se prodaje pod nazivom tektiti, moldaviti. Znači, ako hoćeš nekome kupiti neki broš, a da bude s pričom, onda se tamo nađu ti broševi gdje imaš to staklo od prije sedamnaest milijuna godina razbacano. Jako je lijepe zelene boje i zamotano u srebrnu žicu, i to se onda poklanja kao broš za na kaput, na jaknu, za ljude koji znaju što je astronomija i što su tektiti.
23:46Ivica ŠuranTako da ustvari taj udarac u Kanadu bismo osjetili dosta da se danas desi.
23:52Korado KorlevićGle, jedan kilometarski objekt se računa da bi, ako bi udario u kopno, statistički bilo negdje oko tri milijuna mrtvih, jer kopno nije samo... Recimo da udari u Kanadu, tri milijuna, jer je jako rijetko naseljena. Naravno, da udari u Kinu, to bi bilo skoro milijardu. Znači, udar u kopno i nije toliko opasan. Takav komad kad udari u more i ne napravi krater, nego napravi tsunami, to je problem. Mi smo imali prije osam tisuća godina udar u Indijski ocean i to je bila apsolutna katastrofa za sve koji su živjeli uz more, i dan-danas imamo legende: digle su se vode i padala je kiša četrdeset dana.
24:39Ivica ŠuranNa Space.com danas imamo najljepšu sliku egzoplaneta, odnosno najjasniji "ultrazvuk" egzoplaneta.
24:44Korado KorlevićI kako ti izgleda. Budimo iskreni.
24:46Ivica ŠuranKo neka mača.
24:53Korado KorlevićNe bi bilo te slike da nisu dva planeta i njihova gravitacijska interakcija - taj oblak okolo čini da zapravo ima valove, i onda je ta priča o tim valovima koje vidimo. A njih vidimo inače kada se gledaju prstenovi Saturna, isto izbliza - onda se vidi da prstenovi Saturna nisu onako glatki kao što nama izgledaju sa Zemlje, s malim teleskopima, nego su sve same gravitacijske valove od satelita samog Saturna. Ako imaš više objekata, onda sve što se tamo nalazi ima poremećaj. Te poremećaje vidiš u obliku valova. Ali budimo iskreni, ta slika je nešto sa strane fizike, ali da pričamo o nekoj lijepoj slici kakve smo navikli u astronomiji, to nije ta. Umjetno su sve obojali kompjuterom da ima i nešto boje. Inače, ona nije u boji, ona je siva.
25:50Ivica ŠuranDa, kad bismo je slikali odatle prema nama, ne bismo vidjeli Zemlju, vidjeli bismo samo Sunce, i teško da bi se bilo koji egzoplanet oko Zemlje s današnjom tehnologijom uopće dao vidjeti, odnosno da se nalazimo u tom Sunčevom sustavu. Koliko zapravo možemo ili smijemo povećavati teleskope, optičke teleskope, da bismo jednog dana dobili pravu sliku nekog planeta?
26:15Korado KorlevićMa ne možeš ih povećati toliko da kažeš: "Evo, sad ćemo gledati mi kod Alfa Kentaura ima li dinosaura na nekom njihovom planetu tamo ili ima li života." Taj dio se ne da. Postoje ograničenja u fizici koja ti to ne daju. Znači, svjetlo koje dolazi ne možeš beskonačno pojačavati, loviti i imati površinu koja ti to radi. Naprosto postoje konstrukcijski fizikalni limiti gdje se to ne može. Onaj dio koji znamo da ćemo sigurno dići do granica, ako naravno civilizacija uspije to izgurati, jer mi sad imamo apsolutno druge probleme, i to nije planetarni sustav s dva planeta koji proizvodi valove u prašini okolo. Inače, da smo tamo, ne bismo ništa vidjeli, bili bismo odmah mrtvi, jer ta prašina koju mi gledamo na onoj slici, to su komadi veličine šake koji idu brzinom od par kilometara u sekundi. Tamo se apsolutno ne da biti. A onda taj dio, kako ćemo raditi teleskope i koliko, ima jedno ograničenje koje je i financijsko, i ograničenje koje moramo naći u svemiru, jer najveći teleskop ne možemo napraviti na Zemlji. On mora biti negdje u svemiru da mu ne smeta gravitacija i da ga možemo složiti velikog. Čim radiš nešto na Zemlji, imaš težinu i sve ti se uvija i ne drži formu.
27:49Ivica ŠuranDa. Umjesto manjih teleskopa koje šaljemo, ustvari da se pošalje jedan veći, ili da se radi modularno, pa da se slaže, i onda samim tim slaganjem da se dodaje veličina. S obzirom da sada...
28:01Korado KorlevićOvo je ideja i za, recimo, promatranje planeta oko drugih zvijezda. Teleskop apsolutno neće ličiti na ovo što imamo na Zemlji. Znači, imat ćeš u ovom slučaju nešto što je difrakcijski disk nekoliko stotina metara u promjeru, a dvadesetak, tridesetak kilometara dalje bit će ti kamera. Između neće biti ništa, i onda će taj disk proizvesti sliku da ta kamera može slikati egzoplanete oko drugih zvijezda. Nema cijevi, nema ničega, nego su praktički dva svemirska broda — jedan glumi povećalo, a drugi ima kameru.
28:40Ivica ŠuranRado, gledao sam, još smo u zadnjoj emisiji. Gledao sam nebo neki dan. Dosta Starlinkova prolazi, ali čini mi se da nije drastično povećano u odnosu na sam početak. Jesu li sad oni manje sjajni, odnosno ponekad zasjaje pa nestanu? To sve zapravo ovisi o rotaciji njihovih solarnih panela i o kutu okreta prema Zemlji.
29:00Korado KorlevićJako ovisi o vremenu kad gledaš. Znači, mora biti sat vremena prije ili poslije zalaska sunca i izlaska sunca, jer su tada oni na četiristo kilometara lijepo osvijetljeni, a ti si u mraku. Ako ideš gledati oko pola noći, onda ih ne vidiš jer su oni u mraku.
29:20Ivica ŠuranŠest je sati, Korado. Slušali ste još jednu Emisiju pod zvijezdama. Korado Korlević i Ivica Šuran su bili s vama. Čujemo se opet drugi put.
29:28Korado KorlevićLijep pozdrav i do slušanja.
29:30Ivica ŠuranUgodnu večer.
29:33Korado KorlevićEmisija je sufinancirana sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
29:40Ivica ŠuranRadio Istra!