Transkript je nastao automatskim prepoznavanjem govora i potom jezično dotjeran radi čitljivosti — poštapalice su uklonjene, a gramatika i interpunkcija sređene. Formulacije se zato mjestimično razlikuju od izgovorenog. Mjerodavan je zvučni zapis.
0:01speaker_0Pod zvijezdama.
0:08speaker_2Sedamnaest sati i trideset minuta. Pet i pol je. Smračilo nam se. Korado Korlević i Ivica Šuran su s vama. Željko nam pušta glazbu. Korado, dobar dan.
0:15speaker_3Dobar dan. Škuro su nam donesli. Nije došlo.
0:19speaker_2Ha, ja. Korado-
0:22speaker_3Moć politike.
0:24speaker_2Prva vijest, prva vijest na Space comu. Naša bi mogla biti emisija "Otkriven planet X". U otkriću je sudjelovao poznati znanstvenik Mario Jurić. Nije baš toliko senzacionalno, ali vijest je ustvari jako zanimljiva i dobra.
0:41speaker_3Ma, najprije, nije planet, nego je mali planet. Znači, nešto u rangu Plutona, Ceresa, Erisa, tih objekata koji su klase skoro tisuću kilometara i okrugli su više-manje zato što su masivni i veliki. To inače ima jedno glupo ime trenutno, 2026 ED 138. To je način na koji se privremeno imenuju objekti kad se otkriju. I sad, taj objekt je, recimo, Pluton je na četrdeset astronomskih jedinica, odnosno četrdeset udaljenosti Zemlja-Sunce, a ovaj je na četrdeset i šest. To znači da je relativno blizu Plutonu i da možda spada u plutine, možda spada u transneptunske objekte. U svakom slučaju, jedno jako veliko tijelo i treba reći da je sjajno. Znači, devetnaesta magnituda, to je objekt koji smo mi mogli slikati onim malim teleskopom nekad prije dvadeset godina. Znači, to nije objekt koji se naprosto ne vidi. To je jako sjajan objekt za tu udaljenost, vjerojatno čak i bijele boje, jer kao i Pluton, vjerojatno ima atmosferu pa nema atmosferu, pa je prekriven mrazom. Dio koji je razlog zašto ga nitko nije otkrio prije jest to što se nalazi u Mliječnom putu, doslovno u Strijelcu, u najgušćem dijelu Mliječnog puta kad gledaš u svemir - tamo je središte galaksije. Znači, gledaš u milijune zvijezda i ispred njih se kreće to tijelo. E sad, kako su ga otkrili? Zato što je taj teleskop na zvjezdarnici Vera Rubin čudovište. To je teleskop koji ima osam metara fokusa, čak i više, i koji dobro razlučuje zvijezde, a uz to su posebno pisali softver za to. Znači, nije da teleskop sam nađe nešto. Svaka ta slika ima 3,2 gigapiksela. To je toliko ogromno da se nikako ne može pogledati, sve samo po komadićima. I onda je trebalo softverom proći sve, vidjeti ima li neko novo tijelo ili nema. I kad su javili Mariju da su našli nešto čudno, taj je rekao neka provjere je li to generirao softver, jer su oni pisali kod. I onda su javili da ne, da je objekt stvaran, i onda su se i Mario i oni ostali uhvatili raditi nešto drugo - odvrtjeli su unazad, naravno, koristeći umjetnu inteligenciju ili superračunala, da vide koji su teleskopi kada slikali koji dio neba i na kojoj bi slici trebao biti taj objekt. I onda su našli - 2016. je jedan teleskop iz Čilea, isto velik, od četiri metra, slikao to područje, i odmah su na toj slici pronašli to tijelo, i onda su izračunali putanju, sad već ne na nekoliko tjedana luka, nego na deset godina, i onda je odmah izašla i veličina, približna veličina. Pravu veličinu će James Webb utvrditi u narednim danima. Znači, jedan... halo?
4:17speaker_2Korado, jednom malo mi zuji. Imate neki stabilizator od televizije upaljen tamo.
4:22speaker_3Imam nešto drugo. Imam prigušnicu od neonske. Evo sad ću-obrnutu.
4:26speaker_2Eko ona.
4:28speaker_3Na.
4:29speaker_2E sad je super. Korado-
4:30speaker_3Hehe.
4:31speaker_2Sa Marijanom ste tražili asteroide tako da ste gledali snimke okom. Nije bilo software, odnosno bilo je softvera, ali ne toliko-
4:37speaker_3Ali Mario je napisao prvi softver već tada. Znači, imao je softver i natjecali smo se tko je brži, bolji u otkrivanju — softver ili mi. I kako je on poboljšavao softver, mi smo trenirali da budemo bolji. Tako da je cijelo vrijeme bilo neodlučno: ili je taj softver tražio bolje male objekte, ili smo mi tražili sjajnije, bolje.
5:02speaker_2Puno puta smo-
5:02speaker_3Tako da nemojmo misliti-- da.
5:04speaker_2Puno puta smo pričali o tom planetu X. Da li možemo na taj način ustvari pronaći neki planet veličine Marsa, koji je jako daleko? Koliko je ustvari moguće da je takav planet skriven, pa da ga do sad nismo vidjeli, na isti način kao što smo danas pronašli taj patuljasti planet?
5:21speaker_3Ma gle, vjerojatno ćemo ti za par mjeseci dati odgovor, jer ovaj teleskop, u trenutku kad u potpunosti proradi... Mi sad pričamo da taj teleskop radi, ali recimo da to nije baš prava istina. Taj teleskop ima još hrpu tehničkih problema za riješiti, a ono što im se dogodilo prije par mjeseci... Vjerojatno su naši slušatelji čitali da neki El Niño tamo uz obale Čilea i Galapagosa dolazi i udara. Oni su to imali. Ne znam imaju li ideju kakva je pustinja tamo gdje se taj teleskop nalazi. On je na Sierra Amazonesu, a to je mjesto koje ne vidi kišu po nekoliko godina. Palo je toliko kiše da im je odnijelo deset kilometara ceste, da je prekinulo te optičke vodove, odnosno osam optičkih vlakana. To je bilo debelo, ono, skoro par centimetara u snopu. Znači, jedna od onih šteta gdje su mjesecima popravljali samo da bi uopće mogli doći gore. Tako da to što mi sad pričamo da su oni nešto otkrili, to je tek na početku, na početku nečega što je tek početak posla. Oni, ako postoji sljedeći planet - ne mali planet kao ovaj, nego veličine, recimo, kao Mars - očekuje se da to tijelo ima tri mase Zemlje, to tijelo koje bi trebalo biti tamo negdje. Tako da oni su sigurno netko tko to može otkriti.
7:00speaker_2To nije jedini teleskop koji skuplja jako puno podataka, ali on definitivno skuplja najviše podataka kod tog katalogiziranja neba. Uz pomoć AI-ja i uz pomoć te količine podataka doći će se do novih otkrića. Da li, osim samih planeta, nam još nešto fali? Da li, recimo, s time možemo dobiti bolju ideju o tamnoj tvari i tamnoj energiji, ili je to ipak nešto gdje nam AI ne može pomoći, nego moramo razvijati fiziku da bismo došli zapravo do tih nekih saznanja o tim stvarima koje astronomima još nisu poznate?
7:38speaker_3Gle, najvažnija otkrića su ona za koja nemaš pojma da će se dogoditi. Potpuno su iznenađenje i mijenjaju našu priču, tako da se to ne može planirati, nešto tog tipa. Planiraju da će otkriti stotine tisuća asteroida i to će napraviti relativno brzo jer će taj teleskop popisati sve ono što ima značenje. Isto tako će otkriti tisuće novih zvijezda repatica. Trebao bi otkriti i planet devet i deset i jedanaest, ako postoje. To je njegov posao. Znači, jedini problem trenutno je pustiti da sve krene normalno raditi bez prekida, znači da nema onoga što su ispadi i štete usput. A taj objekt – nije da je to jedini teleskop koji to može naći. Ima jedna grupa na Havajima koja godinama, ustvari više od deset godina, to radi i pokušava naći sljedeći planet koji postoji, i to s teleskopom od četiri metra. Znači, bez problema, ako im se potrefi, naći će ga. Jedino što imaju malo vidno polje. Kinezi su prije godinu dana pustili u pogon jedan teleskop na Tibetu koji je fenomenalan, koji bi isto tako bio mogao to otkriti, ali on je na Tibetu i ne vidi minus četrdeset dolje. Ovo je na južnom nebu, taj objekt koji su oni otkrili. Znači, mi bismo devetnaestu magnitudu mogli snimati iz Višnjana, ali on je nama ispod horizonta, tako da ga ne možemo vidjeti.
9:21speaker_2Evo dotjeranog teksta: Jedno otkriće, odnosno jedan članak koji sam pročitao u Natureu prošli tjedan, pričao je o egzomjesecu, ali kad sam pročitao članak, ustvari se radi o nekakvom tijelu veličine Jupitera, ili čak i većem, koje kruži oko smeđeg patuljka. Na koji način ustvari možemo reći je li to egzoplanet ili egzomjesec?
9:39speaker_3Gle, egzomjeseci su bili tipovani i u znanstvenoj fantastici. Ona Pandora iz filma Avatar, gdje se događaju sva ona čuda, nije planet, nego je mjesec jednog super-Jupitera. Sad je pitanje zašto je zanimljivo imati mjesec jednog velikog planeta ili smeđeg patuljka. Zato što te štiti njegovo magnetsko polje. Znači, ako si unutar magnetskog polja jednog planeta koji je veći nego Jupiter, ti si super zaštićen od radijacije sa zvijezde, sa galaksije i svugdje. Znači, to je jedno jako zaštićeno, dobro mjesto za nastanak života i za zaštitu tog života od erupcija. Tako da veliki planeti, ovo što zovu super-Jupiteri, ili smeđi patuljci mogu imati tako jako magnetsko polje da bi bilo super biti oko njega. S tim da treba reći, James Webb teleskop ima malo vidno polje da to odradi. Ovaj drugi, Nancy Roman, ima veliko vidno polje za te stvari raditi, ali Vera Rubin je mislim onaj prvi koji će pronaći još nešto, vjerojatno, ako postoji, a to je blizanac našeg Sunca. Znači, po načinu kako su posloženi planeti, kako nam izgleda Sunčev sustav, zaključak onih koji su radili simulacije bio je da smo imali još jednu, skoro zvijezdu, vjerojatno smeđeg patuljka, koji se vrtio okolo i okrenuo Jupiter, Veneru, zarobio Marsove mjesece, i onda je izbačen van. Ali taj izbačen van se svako toliko vraća natrag, i to je nešto što bi taj teleskop isto trebao otkriti, ako postoji.
11:40speaker_2Dakle, pričamo o katastrofama na Zemlji. Uvijek pričamo o udaru asteroida. Nikad zapravo o tome da je Sunčev sustav prošao blizu nekog drugog sličnog sustava pa da su međusobno utjecali jedan na drugi. Zapravo, svemir je jako veliko mjesto, čak i kad pričamo o sudarima galaksija. To nije događaj s eksplozijama kakav izgleda u znanstvenofantastičnim filmovima, već je to jako velik prostor kroz koji prolaze jako mali objekti u odnosu na taj prostor.
12:07speaker_3Ne daj Bože da nam uleti sad jedna zvijezda, jer mi se vrtimo oko središta galaksije i postoji hrpa zvjezdanih rijeka, tako da nije nemoguće da naš Sunčev sustav ide oko galaksije brzinom od oko dvjesto kilometara u sekundi, što je jako brzo, i da nam uleti jedna zvijezda i prođe kroz naš Sunčev sustav te gravitacijski napravi apsolutni darmar jer izmijeni putanje svih planeta. I ne samo to, nego i putanje kometa i asteroida. Sve bi padalo prema Suncu. Zbilja bi bio kaos.
12:44speaker_2Da li bi, kada bi neka planeta, recimo poput Marsa, promijenila svoju udaljenost od Zemlje, tamo tada mogao automatski početi proces preoblikovanja, ili ustvari planeta, da bi nastala kao Zemlja, mora proći cijeli ciklus od početka stvaranja Sunčevog sustava do danas, odnosno da se to ne može događati retroaktivno, odnosno retrogradno?
13:05speaker_3U principu bi čak i moglo, ali Mars je mrtav. On je izgubio puno vode, izgubio atmosferu i sad nema materijala za napraviti nešto novo. Znači, on je potrošen. Trebaš imati jedan planet koji je mlad, koji je još, ono, skoro magma. Tamo je naprosto sve prisutno - i voda, i atmosfera, i sve. Ako ga parkiraš na pravo mjesto, onda će automatski doći do nastanka života, po onome što sada tvrde biolozi koji se time bave, koji tvrde da život automatski nastaje kada se zadovolje ti i ti uvjeti, jer je to na neki način zapisano u svojstvima kemijskih elemenata.
13:51speaker_2Rado idemo od Pjere pa smo nazad za par minuta.
14:17speaker_4Starry night bring me down. Till I realize the moon. It seems so distant yet. I felt it pass right through. And I see what I see. A new world is over me. So I'll reach up to the sky. And pretend that I'm a spaceman. In another place and time. I guess I'm looking for a brand new place. Is there a better life for me? Subtle wind blow me gone. Let me rest upon your moon. I just I'll end up sleeping. Braided in my doom. And I feel what I feel. I can't grasp what is not real. So I'll get myself real high. And imagine I'm a spaceman. In another place and time. I guess I'm looking for a brand new place. Is there a better life for me? And I remember. In the mind. This same day dreaming. Is it all that it seems. Oh am I all the things I'm looking for yeah. And I see what I see. A new world is over me. And I'll reach up to the sky. And imagine I'm a spaceman. In another place and time. I guess I'm looking for a brand new place. I remember living in a different life. Is there a better life for me?
17:16speaker_2Radio Istru slušate pod zvijezdama, emisija Astronomsko s Radom Kovljević i Ivicom Šuranom. Ovaj put se vežemo uz bum solarnih panela u našim krajevima, koji se poprilično jako gura zadnjih godina. Svemirska stanica ima solarne panele koji su stari dvadeset godina i oni su jako oslabili. Umjesto da ih mijenjaju i stavljaju nove, stavljaju neke kao tepihe preko njih, nove panele. Mene zapravo zanima kako stare solarni paneli u svemiru. Kod nas ima prašine, vlage, pa donekle i blata i kiše, pa mi je donekle jasno kako degradiraju. Ali što ih zapravo uništava u svemiru?
17:49speaker_3To je ono što ubija i astronaute. Znači, kad idemo pogledati čega se treba bojati u svemiru... Kad imamo flaru na Suncu, dolaze protoni brzinama od skoro tisuću kilometara u sekundi. Taj proton je praktički atom vodika koji ide tom brzinom da, kad pogodi kristalnu strukturu, razdrma sve tamo i napravi jedan mali most provodljivosti između slojeva solarnog panela. I na tom mjestu ti polako počne curiti struja umjesto da ide preko žica i da te puni. Unutar samog panela imaš mikro kratki spoj. I kako se to povećava, naprosto se degradira cijela ta kristalna struktura panela i on u jednom trenutku više ne radi dobro.
18:42speaker_2Jesu li paneli koji gore u odnosu na one koji su na Zemlji puno manje kvalitetni? Jesmo li, ustvari, za te nove panele koje stavljamo, stavljali panele s puno većom iskoristivošću, i imamo li neku granicu do koje možemo poboljšavati iskoristivost tih panela na Zemlji?
18:58speaker_3Evo ovako. Za početak, kad se nešto kaže da je space grade, to znači da je najskuplje, najbolje i najbolje što imamo. I gore su solarni paneli obično išli od monokristala, znači da je najveća moguća korisnost, jer dignuti težinu je bio problem. I bilo je isto tako da su gore išli ultra tanki paneli i doslovce su bili zarolani. Znači, oni su bili toliko meki da se mogu zarolati. I danas se mogu kupiti takvi, kao platno tanki paneli, ali imaju jako slabu korisnost u odnosu na one koje mi koristimo na Zemlji, i takvo nešto. Znači, sve što ide u svemir, računamo da je deset, dvadeset, pedeset, sto puta skuplje od nečega što imamo na Zemlji. Osim, treba reći, da je sad elektronika mobilnih telefona i za mobilnu telefoniju apsolutna fantazija. Znači, nekad da si ti elektroniku stavio u auto i ljeti neko vrijeme, to nikad ne bi radilo. Znači, naprosto bi pregorjela i otišla. Mobilni telefoni rade, što je čudo, i treba reći da je tu tehnologija otišla naprijed. A što se tiče solarnih panela, da, radili su višeslojne. Dodali su, radili su s galij arsenidom. I sada ima jedan silikat, perovskit, koji je mogući drugi sloj, i to je ono što će se na Zemlji raditi. Doći će nam paneli koji će imati korisnost skoro pedeset posto. I bit će nekako crvenkasti kad ih se bude gledalo, neće biti ovako plavi kao ovi koji su danas. I apsolutno se isplati. Kad računamo da po kvadratnom metru dolazi kilovat i par stotina vata, i ako mi uspijemo zgrabiti pola, to je pet stotina vata po kvadratnom metru. To je apsolutna fantazija. Čak i sada, dvjesto pedeset vata po kvadratnom metru je super. Onaj dio koji treba — treba početi razmišljati da svaki prostor gdje imamo asfalt, beton, gdje je mrtav prostor i ne mora izgledati lijepo, treba staviti solarne panele. Jezero Botonega je umjetno jezero i veliki je problem da u njemu rastu alge koje začepljuju filtre tvornice vode. Pravo rješenje bi bilo staviti plivajuće solarne panele preko cijelog jezera, da dolje bude hlad, da bude hladnije, da im zbog toga bude veća korisnost i da proizvode struju, i da ne isparava voda, da imamo više vode. Tako da parkirališta, industrijske zone, krovovi trgovačkih centara — sve to treba biti prekriveno panelima.
21:56speaker_2Danas je ustvari veći problem rad baterija. Kakve su baterije u svemirskim sondama koje se sada šalju, u odnosu na nekad, i u odnosu, recimo, na ove baterije koje imamo u autima? Da li tu vidimo neki veliki skok, ustvari, u tehnologiji sljedećih par godina?
22:10speaker_3Ma baterije za svemir su posebne. Znači, da se razumijemo, da su svašta gurali gore - da je bilo i olovnih, i kadmijevih, i litijevih. Ali kada se ide pogledati kako izgledaju akumulatori za svemir, onda su oni na bazi vodika, i tu je druga fizika gdje ti nije potrebna gravitacija ni smjer kretanja iona, nego to određuje samo električno polje. Tako da, hoće li se nešto promijeniti? Apsolutno da, jer ovo što se sada radi, to su akumulatori. Gle, mi imamo problem s imenom. Znači, u hrvatskom jeziku to što Amerikanci zovu baterija, mi zovemo akumulator. Ono što mi zovemo baterija, to je galvanski članak. Tako da su prijevodi s hrvatskog na engleski i obrnuto pravi kaos kad je riječ o akumulaciji energije. I onda kad kažemo baterija, zapravo mislimo na akumulator. Tehnologije se jako mijenjaju, i sada će biti kristalni akumulatori - to znači bez tekućine. I onda ih možeš staviti apsolutno svugdje, i svemir će biti super mjesto za njih. Ali treba reći da se i oni griju. Znači, nije da kad akumulator puniš i prazniš kroz njega ne teče struja, kao da ne postoji Ohmov zakon i kao da se on ne grije. I oni se griju, i ako iz njih jako puno izvlačiš, treba ih i hladiti.
23:37speaker_2Koliko davno nismo bili na Marsu? Perseverance je srušio rekord vožnje — četrdeset pet kilometara u šest godina. Ne izgleda puno, ali ustvari je to poprilično. Prije njega je bio...
23:45speaker_3Greš u Pulu skoro s tim.
23:47speaker_2Na noge.
23:51speaker_3Nekad su i hodili, da se razumijemo, nekad su se uhvatili iz Pazina i otišli u Pulu i u isti dan se vratili nazad na noge.
24:00speaker_2To su radili u jedan dan, ali ustvari-
24:02speaker_3U jedan dan. Jesi krenuo ujutro po noći došao navečer doma.
24:06speaker_2Perseverance je to napravio u pet godina. Da li će sljedeći robot, odnosno ako budemo slali sljedeće robote, sljedeći dronovi biti puno brži i puno efikasniji?
24:17speaker_3Za početak će biti leteći, pa im to neće biti problem. Problem rovera je što ima kamenčine i ne postoji cesta. Znači, kad bi sada poslao nekoga iz Pazina za Pulu, a nema ceste – možeš misliti kakvi bi divljaci bili putem: grede, šume, ceste, vrtače, i to je na Marsu. S tim da nema vegetacije, ali su mu sve rupe i sve kamenje tamo, tako da mora zaobilaziti veliko kamenje. Mora proći preko kamenja, ali mora računati da ne zapne trbuhom za kamen i ostane blokiran. To im se jednom dogodilo. Znači, mora gledati kolika je udaljenost između poda i onoga ispod njega. I onda s tih šest kotača mrda i ide okolo. Ako mora, zaobilazi veliko kamenje. I sad nešto može sam odlučiti, ali uglavnom mu ne daju da puno odlučuje sam, nego oni odrede put i onda ga pošalju da po tom putu vozi, i kad se zaustavi, javi: "Stigao sam do tamo." Javio se, i onda idemo planirati drugi dio puta. Tako da je tih četrdeset kilometara napravljeno kao: tri koraka, pa stani, tri koraka, pa stani, tri koraka, pa stani.
25:32speaker_2Da imamo malo veću autonomiju, vjerojatno bismo napravili puno više, puno više kilometara nego što je napravljeno sada.
25:39speaker_3Gle, i sada dolazi. Uvijek je bilo u ratovima da se tehnologija jako razvija. Ovo sada nakon Ukrajine, kad se to sve skupa završi, tehnologije će biti takve da će roboti hodati, voziti i letjeti bez da ih se kontrolira.
26:00speaker_2Imamo i priče o satelitima tjelohraniteljima. Kad smo pričali o toj temi, Rado, prije emisije, meni je ustvari palo na pamet zašto se ta tehnologija ne stavlja već u satelite koji se sad lansiraju, nego moramo slati satelit i onda još tri tjelohranitelja, tri mala satelita koji ga brane od satelita ubojica ili od toga da ih netko napadne.
26:19speaker_3Ti imaš problem. Ajmo ovako. Recimo da ti Radio Istra da tjelohranitelja koji nije jako pametan i sad ti ideš po Pazinu i netko te pogleda grdo, a on ga umlati. Ali onaj te nije napao, samo te je pogledao grdo. Teško je odlučiti kada nešto braniti. Ako je već napad, onda si zakasnio. Ako djeluješ preventivno, onda si ti kriminalac. Jako je teško to određivati. I dogodi se, kad se gleda po svijetu, da tjelohranitelji poznatih osoba zbilja umlate nekoga tko nema veze s ničim, nego im se samo učinilo da bi to moglo biti to. Tako da je teško znati. Ti sad staviš, recimo, tri satelita. Ako ide u napad, ionako ih ne možeš spasiti. Ako djeluješ preventivno, vjerojatno će to tako i biti. Ako se približiš na deset kilometara ili nešto tog tipa, to će se smatrati napadom i oni će reagirati. I vjerojatno će neki takav zakon postojati — da automatski sve što uđe u taj krug oko tog satelita kojeg oni brane, oni unište. Tako da, recimo, vjerojatno će ići u tom smjeru.
27:35speaker_2Dakle, danas je puno špijunskih satelita za koje ne znamo lokaciju. Da li postoji nekakav registar gdje se prati i onda kad ja lansiram svoj satelit, kažem ja ću ga smjestiti na točku C koja ima koordinate XYZ i nemojte biti blizu mene. Ili ustvari je to random se šalje i odabire se mjesto gdje će on biti po nekakvom odabiru onog koji ga šalje.
27:57speaker_3Znači, pravi špijunski sateliti nemaju solarne panele, imaju posebne takve da ih se ne vidi lako sa Zemlje. Znači, oni su skoro nevidljivi i obojeni su u crno. Nisu aluminij. Nadalje, oni se non-stop miču. Znači, nisu na jednoj orbiti. Da kažeš, oni su tamo – ne, njegov posao je da bude tamo, onda promijeni orbitu i odradi neki drugi posao, ode na neku novu orbitu. I pitao si me je li ima registar? Ima. I vode ga amateri. Znači, ima hrpa bivših astronoma amatera koji imaju teleskope i sve, i kojima je fora to što je zabranjeno raditi popis vojnih satelita, kuda se koji kreće, kada je neki skrenuo. Kad neki skrene, odmah jave. Mislim da su na Redditu, da imaju svoju grupu. I dobro je da još nisu dobili po nosu od Amerikanaca ili od nekoga, jer doslovno rade nešto što... nije zabranjeno, da kažem, zakonom ne smiješ slikati satelite, ali nijednoj vojsci nije zanimljivo da imaš špijunski satelit i da ga izvlačiš na vidjelo i pokazuješ prstom: "E, vidi, ovo je špijun."
29:08speaker_2Korado, šest sati je, tako da smo završili emisiju. Melita nas čeka da pročita jako važne vijesti i onda moramo završiti za danas.
29:16speaker_3Što je bilo važnih vijesti, a sad si to izmislio? Ajde lijep pozdrav.
29:21speaker_2Čujemo se drugu šetimanu. Ugodnu večer.
29:27speaker_0Emisija je sufinancirana sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
29:35speaker_5Radio Istra.
29:40speaker_6Osamnaest je sati za koju sekundu, što znači da smo stigli do kraja još jednog poslijepodnevnog druženja. S vama su bili od četrnaest sati u Novostima Kristina Jevković, kasnije i Melita Gržić Pecin, koju ćemo čuti za koju sekundu. Ja sam Željko Hrovat, birao sam vam glazbu i vodio ovaj poslijepodnevni program. Svakako preporuka je da i dalje ostanete uz večernji Radio Istre. Slijede novosti.
30:06speaker_5Osamnaest je sati. Slušate Novosti. Dobra večer. Najmanje šezdeset i osam osoba poginulo je u sudaru dvaju vlakova u Španjolskoj, a više od pedeset ozlijeđenih osoba nalazi se u bolnicama. Željeznički promet između Madrida i Andaluzije obustavljen je u oba smjera. Španjolski premijer Pedro Sanchez, kojeg za mjesec dana čekaju izvanredni parlamentarni izbori, obećao je temeljitu istragu željezničke nesreće. Također je najavio trodnevnu nacionalnu žalost od četvrtka do subote, uz spomen na žrtve nesreće. Španjolski ministar prometa Oscar Puente izjavio je da je do sudara dovela odluka kontrolnog centra da brzi vlak nastavi vožnju od Madrida prema Sevilli unatoč zaustavljenom drugom vlaku na pruzi. Tijekom rasprave o izmjenama Zakona o lovstvu klub IDS-a upozorio je na sve veći broj šteta koje divljač uzrokuje u prometu i poljoprivredi te zatražio učinkovitije upravljanje divljači i pravedniju naknadu štete. Ante Almilov istaknuo je da su u Istri tijekom dvije tisuće dvadeset pete zabilježena devetsto četrdeset i šest naleta vozila na divljač, gotovo tri svakoga dana. Upozorio je i na probleme poljoprivrednika, osobito vinogradara i maslinara, koji teško podnose troškove ograđivanja brojnih parcela, a pritom mogu ostati bez prava na naknadu štete. Poručio je i da zakonske izmjene moraju donijeti jasnija rješenja za zbrinjavanje stradale divljači, povećanje sigurnosti na cestama te bolju zaštitu građana i poljoprivrednika.
31:33speaker_7Poštovani ministre, prije konačne odluke očekujemo konkretne odgovore: tko, kada i o čijem trošku zbrinjava stradalu divljač unutar lovišta i izvan lovišta, te kako će savjesni vozači i mali poljoprivrednici ostvarivati opravdanu naknadu.
31:51speaker_5Na okruglom stolu „Monsinjor Božo Milanović i identitet hrvatske Istre", danas održanom u Hrvatskom saboru, istaknuta je važna uloga Bože Milanovića u sjedinjenju Istre s maticom hrvatskom. Povjesničar Stipan Trogrlić nazvao ga je ocem Hrvatske Istre i istarskih Hrvata, naglasivši njegov doprinos na Pariškoj mirovnoj konferenciji nakon Drugog svjetskog rata. Sudionici su upozorili da se Milanovićeve zasluge premalo spominju u javnosti te su raspravljali o očuvanju hrvatskog identiteta Istre i ulozi Katoličke crkve. Okrugli stol organizirali su saborski zastupnik Josip Jurčević te klub Domino i Hrvatskih suverenista povodom sto trideset i šeste obljetnice Milanovićeva rođenja. Danas ćemo doznati trećeg sudionika četvrtfinala SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa. Od sedamnaest sati, u prvoligaškom ogledu osmine finala, Varaždin igra protiv Lokomotive. Trenutni rezultat je nula - nula. Ranije su četvrtfinale izborili Dinamo i Rijeka. Preostalih pet utakmica osmine finala igrat će se u razdoblju od trećeg studenog do drugog prosinca. Slušali ste novosti. Sutra će biti djelomice sunčano vrijeme. Puhat će umjerena i jaka bura, mjestimice s olujnim udarima. Jutarnje temperature zraka od četiri do dvanaest, a dnevne između šesnaest i dvadeset stupnjeva.
33:06speaker_1Stanje u prometu donosi vam Autocentar Poreč, prvi renew salon provjerenih rabljenih vozila.
33:12speaker_5Molim vas, pošaljite tekst transkripta koji je potrebno dotjerati. U vašoj poruci trenutno vidim samo jedan kratak isječak o prometnim informacijama, ali nema cjelovitog transkripta radijske emisije za obradu. Pošaljite cijeli tekst pa ću ga srediti prema navedenim pravilima.