Transkript je nastao automatskim prepoznavanjem govora i potom jezično dotjeran radi čitljivosti — poštapalice su uklonjene, a gramatika i interpunkcija sređene. Formulacije se zato mjestimično razlikuju od izgovorenog. Mjerodavan je zvučni zapis.
0:01speaker_1Radio Istra. Pod zvijezdama.
0:10speaker_2Sedamnaest sati trideset minuta, pet i pol je. Korado Korlević i Ivica Šuran su s vama, a slušamo emisiju Pod zvijezdama. Korado, dobar dan, odnosno dobra večer, mrak je odavno.
0:19speaker_1Dobar dan, lijep pozdrav.
0:20speaker_2Još i dalje pada. Makar je mračno i oblačno, sunce je u maksimumu. Sunce je u maksimumu. To znači da se atmosfera napuhuje i da je problem sa satelitima koji su blizu, odnosno koji su nisko. Prošli-
0:33speaker_1Da.
0:33speaker_2Tjedan je bio pad onog Swifta.
0:36speaker_1Swifta.
0:37speaker_2Tako je. Pa mene je ustvari zanimalo — NASA je platila trideset milijuna kako da ga se spasi. Da li su ovi tornjado shuttle ga nisu spasili, ili oni zadrže te šoldere, svejedno.
0:46speaker_1Gle, vjerojatno je osiguranje platilo jer raketa je ispaljena, remorker je trebao zgrabiti taj satelit i dignuti ga na veću visinu. Ta opservatorija je bila važna jer je bila jedina gama opservatorija tog tipa u orbiti. I problem je bio još nešto - taj satelit je jako gust. Za gledanje gama zraka ne možeš napraviti satelit od nečeg mekanog, jer ti gama zrake prolaze kroz sve. Znači moraš imati čelik, olovo, teške metale od kojih su napravljene cijevi kroz koje onda fokusiraš. I znalo se da će, kad dođe dolje, ići najmanje sedam velikih komada - jedno je zrcalo i šest velikih kotača za stabilizaciju, koji će preživjeti ulijetanje i pad. I onda je nastala mala panika kada je akcija spašavanja s raketom remorkerom propala - gdje će pasti? Na svu sreću, pao je u more, negdje tamo kod Indonezije.
1:53speaker_2Da, gledam kao da je rizik od pogađanja bio jedan naprama dvjesto, makar ne razumijem baš jedan naprama dvjesto. Znači, jedan posto.
2:01speaker_1Kad uzmeš te vjerojatnosti pada, to ti je pad u naseljeno naselje. Ali kad uzmeš naseljeno naselje, nije sve čovjek, nije sve auto, nije sve kuća. Recimo, ova zadnja velika tragedija s avionom koji je pao na Floridi — završio je u gradu, ali pogodio je cestu i nogostup i razvalio električni stup, javnu rasvjetu i kolnik. Tako da kad imaš pad... mi živimo na naseljenom području zemaljske kugle koje čini dva posto. Znači, oceani i mora su sedamdeset posto, kopno je trideset posto, i na ta dva posto od toga žive ljudi. A onda kad pogledaš koliko na tih dva posto čini čovjek ili neka šteta ako napraviš pogodak u kuću ili u auto, onda ti se to stisne na manje od jedan posto.
2:53speaker_2Hubble isto tako bi trebalo spašavati. Dosta novaca će se potrošiti, ili se planira, ili će se možda potrošiti za to. Da li ga se isplati spašavati ili je možda bolje napraviti nešto novo za te novce pa poslati gore? On ima povijesnu vrijednost, ali opet ne više toliko znanstvenu, nego simboličku.
3:11speaker_1Gle, Hubble teleskop je muzejski primjerak. Imaš dvije, imaš tri mogućnosti ustvari. Poslati gore raketu kamiončinu koja će ga pokupiti, vratiti na Zemlju, i ode tamo gdje mu je mjesto, ustvari u Smithsonian muzej aeronautike.
3:37speaker_2Korado nam je izgubio signal. Hvala.
4:07speaker_1Da.
4:07speaker_2Sada očekujem Korada. Počeli smo pričati o Hubbleu. Znači, kamion koji bi ga ustvari vratio natrag ili kamion koji bi ga digao malo više.
4:17speaker_1Da, ali treba reći da je priča komplicirana jer meni ne postoji taj kamion i NASA nema novca. Tako da je NASA raspisala natječaj da li netko predlaže kako ga dignuti uz najmanju cijenu, a onda kada se netko javi, idemo tražiti sponzore. Mi nemamo čime to platiti. NASA ima jako skroman budžet prema onome što je nekad bila. Znači, kad sad pogledamo koliki je budžet NASA-e prema BDP-u Sjedinjenih Američkih Država, to je manje od jedne tisućinke, manje od jednog promila. Ili kad pogledamo federalni budžet i budžet NASA-e, to je tri promila. To je jako malo ako uzmemo da je NASA trošila četiri posto kada se zadnji put išlo na Mjesec.
5:06speaker_2Da. Kad pričamo o novcima, Korado — recimo, Rocket Lab. Rocket Lab je poskupio lansiranje Neutrona s pedeset pet milijuna na sedamdeset milijuna, što je dosta veliki skok. Navodno, ustvari ne navodno, zbog velikog interesa za lansiranje raketa. Dobar biznis s obzirom na geopolitičku situaciju u svijetu, kad bi svi htjeli svoje lansirati u orbitu i kad to više nije samo stvar prestiža, nego kad je to ustvari i vojna sigurnost i vojni prestiž lansiranja svog sustava. Je li sad dobro vrijeme za startup za rakete?
5:39speaker_1Dobro vrijeme je bilo prije pet godina, onda da sad imaš proizvod. Znači, sada ideš krenuti razvijati jer računaš napraviti novac. Možda ako to ideš na burzu, navučeš investitore s obećanjem da će to biti nešto ultra mega fenomenalno i da ćeš biti bolji od Muska i jeftiniji. Ali cijene su skočile zato što je Musk shvatio trenutak i počeo ucjenjivati. On je rekao da ukida letove Falcona, a vojska je trebala sve vojne satelite sljedećih pet godina slati gore raketom nosačom koju je on ukinuo. I sad je panika. I ono što se može dogoditi jest da zbilja američka vojska odluči da je najbolje nacionalizirati Starship i ovome platiti neku odštetu.
6:26speaker_2Dakle, u petak je lansiranje Starshipa, odnosno trebalo bi biti lansiranje Starshipa, novih trideset tri satelita najnovije generacije s terabitnim brzinama. Očekujemo da se zapravo ulove oba elementa kad ih bude vraćao natrag.
6:44speaker_1Recimo, to je jako optimistično. Je li moguće da... naravno, već je ulovio jedan prvi stupanj kad se vraćao i taj mu je rasturio rampu, zato što je aparat za zavarivanje, takoreći, kurio mlazom po svemu - kablovima i cijevima. To se da napraviti i drugi put, i valjda su osigurali da ne bude oštećena lansirna rampa kad se to čudo vrati. Oni Falconi se vraćaju na beton i tamo nemaju što oštetiti jer je to ravna ploča. Ovdje nije ravna ploča, nego je jako komplicirani mehanizam za hvatanje.
7:23speaker_2Voyager. Drugi tjedan će biti prvi predmet, a onda će biti daleko jedan svjetlosni dan. Od sedamdesete do sada je prošlo puno godina. Korado, sjećaš li se lansiranja sedamdesete?
7:36speaker_1Recimo, to nije bilo praćeno kao danas. Nije bilo interneta, nego si imao na televiziji, na Talijanima obično prijenos lansiranja nečega što je bilo interesantno. Vikinzi i Voyageri nisu bili tako praćeni. Znači, ako je bilo nešto s ljudskom posadom, onda se to prikazivalo na televiziji. Ono gdje smo mi pratili Voyagere su časopisi. Sky and Telescope je o tome pisao i pisao, zato što su Voyageri zbilja jedan nevjerojatan komad tehnologije. Kad mi danas pogledamo što su ti inženjeri tada napravili, ne znam je li naklon dovoljan. To su naprosto bili geniji. Znači, kad pogledaš kako je napravljeno računalo s magnetskim jezgrama, gdje su iglama šivali, kao madrac, memoriju tog Voyagera - to je naprosto bila fantazija od ljudi, i programeri koji su napisali softver da to radi na tim jezgricama.
8:38speaker_2Da, četrdeset devet godina radnog staža je puno. I to je elektronika koja još uvijek funkcionira. Izgubila je energiju i onda se gasi komad po komad. Ali stvarno, ustvari ispada da svemir nije toliko strašno opasno mjesto za elektroniku koliko je najveći problem bio možda kod slijetanja na planete i ulaska u atmosfere.
8:57speaker_1Tamo ima jedna stvar. Nemojmo uspoređivati današnju elektroniku, koju zovemo mikro, s nečim što su magnetske jezgre. Ti danas, ako imaš kozmičku zraku i pogodi te neki RAM čip, izgubio si informaciju. Kozmička zraka se može "sliknuti" na magnetskoj jezgri kroz koju idu tri žice. Znači, taj dio je apsolutno robustan. Nuklearni izvor energije kod njega gubi snagu. Elektronika je sva savršena, ali nema dovoljno struje da sve napaja. I onda isključuju manje vrijedne instrumente i ostavljaju one najvrjednije, da bismo dobivali neke informacije. Ali nitko nije računao da će ta sonda živjeti toliko dugo. Napravljena je da ta baterija traje deset godina, a ne pedeset.
9:51speaker_2Voyager putuje prema negdje, Korado. Koliko će mu ustvari trebati da dođe do prve zvijezde? Nas, a vjerojatno ni čovječanstva, neće biti u to doba, ali oni, ukoliko netko bude bio tamo i zatekne takvu letjelicu, imat će puno pitanja.
10:05speaker_1Gle, za početak ne ide prema zvijezdi nego hvata između. I kad bi išao prema Alfi Kentauri, treba mu pedeset tisuća godina da tamo dođe. Znači, mi pričamo o nečemu što je udaljeno četiri cijela tri svjetlosne godine. Znači, to je jako daleko. A gle, ti si rekao jedan svjetlosni dan. On ima još jako puno toga za odraditi. Pedeset tisuća godina da dođe negdje na udaljenosti više-manje tog tipa.
10:38speaker_2Da li se izrabi taj svemirski brod? Da li on izgleda ustvari isto kao kad je, kao dan kad je krenuo, ili kako je u svemiru? Ne korodira, nema zraka, ali što se ustvari događa s tim materijalima?
10:49speaker_1Mikrometeoriti se ne smiju zaboraviti. To su čestice koje idu velikim brzinama. Sama sonda ide brzinama od nekoliko desetaka kilometara u sekundi. I sad dodaj tome da ako je kometski materijal, on ide još toliko. Imaš udar, i na mjestu udara čestica može biti zbilja samo nekoliko molekula. Na tom mjestu dolazi se do visoke temperature, nastaje plazma i isparava komadić aluminija, tako da ta sonda već sada vjerojatno izgleda kao da ju je netko pjeskario.
11:25speaker_2Kinezi su otkrili plan. Ustvari, ispričali su što planiraju za utrku za Mjesec. Nema neke velike rakete kao što je, recimo, Starship ili Saturn 5, ali rade jako puno posla i to ne na samo jednom mjestu. Znači, nije to jedna svemirska agencija, odnosno jest jedna svemirska agencija, ali puno kompanija se bavi tim biznisom.
11:50speaker_1Gledaj onaj dio koji treba reći, da ovo što su Kinezi objavili je jako dobro. I sad ako ideš hvaliti da zbilja rade dobar posao, netko te može optužiti da si kinezofil, da ne brineš o tome što komunisti tamo gaze ljude. Naprosto, u ovom slučaju rade dobar inženjerski poduhvat. Imaju manje rakete, umjesto da šalju jednu veliku, poslat će hrpu toga i montirati gore u orbiti, i neće slati ljude dok sve ne bude gotovo u orbiti oko Mjeseca. Znači, šalju ljude na sigurno, a to je toliko brzo. 2030. je pod nosom. Kad uzmeš da od sada, kad imaju samo robote koje spajaju u orbiti oko Zemlje za probu, da će za 2030. prvi Kinezi biti na Mjesecu - to je jako brzo.
12:41speaker_2Njihov lander bi trebao 2028. U stvari probno se spustiti bez ljudi. Kakav je to lander?
12:47speaker_1A recimo da na kraju svi liče na onaj Lem američki koji je prvi otišao tamo šezdeset i devete. Razlika je naravno u tehnologijama. Onaj Lem je bio kanta. Pravo je čudo da su ti ljudi uopće preživjeli. Njegov pleh je bio debljine onih aluminijskih ploča za ofset tisak. Kad to pogledaš ružno, čini mi se da će prst proći kroz taj aluminij. I nisu imali ni pravi tlak unutra, nego su imali manji tlak da sve ne pukne, i disali su čisti kisik. Tako da je taj odlazak na mjesec šezdeset i devete bio trka vojske i jedne i druge. Gotovo kao trčanje preko minskog polja. Tko će prvi doći? Rusi su nekoliko puta stali na minu. Izgubili su raketu N1, dvije takve rakete, izgubili su hrpu inženjera jer su Rusi hodali oko rakete dok se punila gorivom, raketa je detonirala i pobila gotovo sve ljude koji su radili na njoj. I ruski program je bio gotov. Ovaj dio koji su odradili Amerikanci isto ne bi uspio da nisu imali te Nijemce koje su okupili nakon Drugog svjetskog rata. I Werner von Braun je, umjesto da završi na Međunarodnom sudu s nacistima, slagao rakete u Novom Meksiku, u White Sandsu. I onda su se sjetili da imaju njega. I kad je rečeno da trebamo otići na mjesec, naprosto su sve te Nijemce strpali da vode projekt, i uspjeli su.
14:20speaker_2Šef NASA-e i dalje izjavljuje da misli da će oni pobijediti Kineze, makar s obzirom na stanje u Americi i u američkoj znanosti, odnosno na koji način se tretira od strane trenutačne vlasti, to nije toliko vjerojatno.
14:31speaker_1Ne bih se kladio na koga bih se kladio. Na Ameriku. Vidiš, gledaj, inženjerski trenutno rade bolji posao, a osim toga imaju bolje špijune nego Amerikanci.
14:44speaker_2Da, i špijunke isto. Ako hoćete, otpjevat ćemo jednu pjesmu, pa smo nazad za par minuta.
14:48speaker_1Može.
15:14speaker_3A ja bi Dan i Conda Ghost Again But that's not an usual it's just that the moon is full and you have been to call. And here I said and on the telephone hearing a voice side known a couple of light years ago heading straight for a fall. As I remember your eyes were blue than Robins eggs. My poetry was lousy. You said where you calling from a booth in the Midwest. Ten years ago I bought you some cufflinks. You brought me something. We both know what memories can bring. They bring diamonds and rust. You burst on the scene already a legend. The unwashed phenomenon. The original vagabond. You straight into my arms. And there you stayed temporarily lost at sea. The Madonna was yours for free. Yes, the girl on the half shell could keep you unharmed. Now I see you standing with brown leaves falling all around and snow in your hair. Now you’re smiling out the window of that crummy hotel over Washington Square. Our breath comes out white clouds mingling.
19:04speaker_2Dalje slušate emisiju "Pod zvijezdama". Korado Korlević i Vić Šuranska s vama. Željko nam pušta, Igor nam pušta glazbu. Živio, Igore. "Dijamanti i ruzina" od Joan Baez. Prije smo spominjali ruzinu u svemiru. Onaj auto Elona Muska koji je lansiran ustvari, Korado, nije bio za ruzinu.
19:21speaker_1Pa tamo se sve raspalo na drugi način. On je lansirao svoj auto gore, znači, za probu, da to bude nešto jako. Uzeo je svoj Spider, stavio ga gore, i prva stvar koja na njega djeluje je zračenje. I sad uzmeš gumu. Kad parkiraš auto vani, znaš da ti guma ispuca nakon nekoliko godina i da strada. Te gume su se apsolutno raspale. Znači, od guma nije ostalo gotovo ništa, smrvile su se. I onda gledaš farbu od auta — a to su molekule, veliki lanci. Sunčevo zračenje ih kida. Znači, auto je izgubilo dio farbe, izblijedjelo je kompletno. Sve što je plastika, stradalo je, tako da su metalni dijelovi više-manje u redu, ali sve što je plastika i boja, otišlo je ne hrđanjem, nego zračenjem i raspadom molekula. Isto, znaš, kablovi od antene — ako je netko skidao staru antenu, zna kako je ta plastika ispucala, stradala sva od sunca. A sad kad odemo u svemir, to je još nekoliko puta gore.
20:31speaker_2Pričali smo o Rubinu, odnosno o otkrivenom planetu. To je planetoid, odnosno mali planetić. Pronašao je još dva skrivena pratioca Mliječne staze. Znači, oko Mliječne staze imamo šezdeset pet galaksija. Ja sam zapravo mislio da Rubin gleda samo male objekte, odnosno da promatra samo planete i zvijezde, ali njegov posao je širi od toga.
20:53speaker_1Pa taj teleskop nema posao. Znači, kad je Large Synoptic Survey teleskop zamišljen, mi snimamo sve i snimamo gusto, svakih petnaest minuta jednu sliku, cijelo nebo koliko stignemo, i to sve stavljamo na internet. Tko zna tražiti informacije, neka traži informacije. I naravno da je slikano cijelo nebo i da imaš nepoznate galaksije koje su sateliti naše galaksije, i da će se otkriti cijelo čudo toga što nitko nije ni planirao da će se tražiti. Znači, tamo su ponuđene najbolje slike koje je ikad napravio neki teleskop širokog polja. Ako si ti astronom, astrofizičar, imaš ideju koja ti je stajala u ladici i nisi mogao napraviti jer nisi imao instrument za to, sad imaš besplatan film neba svakih petnaest minuta, to polje. U nekoliko dana je snimljeno cijelo nebo, i ovo je naprosto El Dorado za onoga tko zna. Naravno, to se ne da pregledati okom. Ta jedna slika je tri cijela dva gigapiksela, ili tri tisuće dvjesto megapiksela. To jedino računala rade, i ovaj mali planet su naravno otkrila računala, i kad su ga otkrila, javili su Mariju, koji je bio tu u Hrvatskoj u to vrijeme. Rekli su: našli smo jedan novi mali planet. On je rekao: najprije provjerite jeste li našli neki bug u softveru koji je generirao taj mali planet, a onda ćemo vidjeti je li to mali planet.
22:31speaker_2Da li za dobivanje tih fotografija u punoj rezoluciji treba neka posebna dozvola ili ih oni javno stavljaju? Da li imaju problema s vlasnicima kada dijele takve podatke?
22:41speaker_1Da i ne. Znači, imaš konzorcij koji je platio taj teleskop i oni imaju za neke stvari ekskluzivu, ali ta ekskluziva nije apsolutna. Prazne slike idu istovremeno gore ili idu istovremeno nakon što vojni softver makne njihove objekte. Jer taj teleskop je toliko dobar da svaki vojni satelit, koji je ofarban u crno, koji nema solarne panele nego nuklearni izvor da ga se ne vidi, on ga vidi. I onda je bio problem da je američka vojska skoro zabranila rad tog teleskopa, pa su napravili kompromis da će sve proći kroz njihov filter i da će oni maknuti sve slike, odnosno sve svoje objekte sa slika, a ostalo će biti dostupno astronomskoj zajednici.
23:34speaker_2Open source, znači. Korado Hera ima prvi krupni plan sa šezdeset kilometara, što nije strašno daleko, i slike su ustvari zanimljive. Prema Dimorfosu.
23:47speaker_1To sa sondom Hera je jedno prokletstvo. Oni su već daleko bliže, imaju puno bolje slike. Imaju slike Dimorphosa, tog satelita Didymosa koji je pogođen, i gdje se taj veliki krater treba nalaziti od kočenja ili od skretanja. I rekli su, pokazali su tu sliku gdje se Dimorphos jedva vidi. Vide se dvije male osvijetljene mrvice i vidi se da je rezolucija super. I rekli su: dvadeset petog jedanaestog imat ćemo konferenciju za tisak i pokazat ćemo što se nalazi. Tako da su si ovi uzeli, ovaj, ekskluzivu par tjedana da obrade, da vide, i onda će biti prezentacija svima nama koji jedva čekamo da vidimo što se te dvije tisuće dvadeset druge u rujnu dogodilo kada je DART pogodio Dimorphosa i pokušao ga skrenuti.
24:52speaker_2Sad imamo puno više informacija i znanstvenih podataka. Ustvari, kada budemo dobili te slike o tome što se događa i na koji način se boriti protiv asteroida - bi li SF filmovi koje bismo snimili ove godine bili isti kao i kad je Bruce Willis išao bušiti onaj asteroid?
25:06speaker_1Ne, sve to je film, to možemo baciti ćao. Znači, mi nismo znali kako izgleda asteroid. Sve one priče da se radi o velikoj kamenčini gore, da je nešto treba skrenuti. Mi gore imamo hrpu šodera koju gravitacija i plimne sile modeliraju. Ovaj, Didymos ima preko cijelog ekvatora jednu dinu ili jednu dunu, ili neko, nazovimo ga, brdo koje je na ekvatorskom području. Nitko nije znao da ti asteroidi izgledaju kao orah. Znači, ne, nismo očekivali da to tako izgleda i to ti odmah jako komplicira zaštitu, jer kad imaš kamenčinu, možeš je nekako gurati. Što ako na tebe ide planina pijeska? Ne možeš gurati planinu pijeska jer u trenutku kada je kreneš gurati, ona ti se raspadne. I potpuno treba promisliti novu obranu Zemlje od takvih objekata. Znači, nikakva nježna guranja po površini. Dolazi objekt, objekt će ti se raspasti. Znači, ili penetrator u sredinu ispari sve, ili bliska eksplozija ispari dio, ali recimo da su oni koji se bave obranom Zemlje od udara asteroida ponovno, erm, na tehničkim pločama za crtanje onoga što im treba.
26:26speaker_2Da, ona varijanta da se okruži mrežom pa da se odvuče negdje u bok isto ne valja, s obzirom na raspad materijala.
26:31speaker_1To je malo. Ne možeš mrežu staviti ako imaš oder. Moraš ih doslovno zamotati u onaj, ovaj, najlon za pakiranje hrane. Znači, moraš ih zamotati skroz, a zatim s tim raketnim motorima ih gurati, ili penetrator mora ići jako duboko unutra i rastrgati ga iznutra.
26:52speaker_2Da li sad imamo tehnologiju, recimo, kad bismo dobili neku vijest s Vere Rubin, dolazi vam nešto za šest mjeseci – da li bismo uspjeli ustvari napraviti raketu, odnosno sustav koji bi to skrenuo?
27:05speaker_1A tu su ti dva odgovora. Znači, da li mi imamo tehnologiju za razbijanje stvari na Zemlji? Fenomenalno. Od Hirošime, Nagasakija ili od, erm, Alamogorda tamo u Novom Meksiku. Mi znamo napraviti nuklearnu bojevu glavu i ona je definitivno nešto što razara sve. Da li imamo uređaj koji može tu nuklearnu glavu iz skladišta u Americi, Rusiji, Kini, erm, Francuskoj, Engleskoj negdje dovesti do asteroida i ukopati je par stotina metara unutra — odgovor je ne. Znači, mi imamo sredstva za uništavanje, super efikasno, ljudi i gradova, ali nemamo način kako to odnijeti gore trenutno. Erm, da li su razvijene ideje? I odgovor je da. Ideja imamo puno. Penetratori razni. Lawrence Livermore laboratoriji su to radili i dobar je projekt, ali nema proizvod. Znači, nema rakete. Ti kažeš: evo, sada za mjesec dana ili za šest mjeseci stiže objekt koji je opasan i ti ispališ ususret njemu i to ga ispari i gotova priča. Nemamo taj dio.
28:19speaker_2Hm, Rade, od pretprošle emisije ostala mi je još ona tema o paninima koje su švercali u svemirske brodove. Meni je fantastično da to uopće...
28:25speaker_1Ono je super priča.
28:27speaker_2Kako se to uopće može, da se oni detaljno ne pregledavaju. Još su mi bolji Rusi koji su švercali, na jednoj varijanti se našao konjak, na drugoj votka, pa ne znam što je točno.
28:36speaker_1Ne, Rusi su zbilja bocu votke švercali na svemirsku stanicu. A ovo je priča još puno ranije, iz projekta Gemini. Tada su testirali što bi to astronauti jeli u svemiru. Izmišljotina je bila ista kao tuba za zubnu pastu, a unutra neka pašteta u kojoj ti je zmiksano sve što trebaš za prehranu. Astronauti bi to odčepili i uštrcali sebi u usta. Uz to što je konzistencija, okus i sve bilo upitno, oni su to testirali na Zemlji. Kada je Gemini trebao letjeti, otići gore, jedan je otišao u kiosk i kupio si sendvič s govedinom, stavio ga u skafandar, zazipao, i nitko nije znao da ispod ima sendvič. Izvukao ga je van kad su bili u orbiti i počeo žvakati. Ponudio je i ekipi gore da li tko hoće griz. Postoji razlog zašto nije bilo dozvoljeno nositi sendvič gore. Što ćeš s mrvicama? Na Zemlji mrvice ti padnu na stol i na pod. U svemiru mrvice ti ostanu letjeti. Možeš ih udahnuti. Mrvica može završiti u nekom ventilatoru, u nekoj elektronici, možeš napraviti hrpu štete. I na kraju, kad je on pojeo taj sendvič, bilo mu je super. Kad su se vratili, direktor letova James Webb, onaj po kojemu se danas zove teleskop, tražio je da dobije otkaz. Imali su nekoliko sastanaka i zaključili su da je, iako je kupio sendvič, odnio ga u svemir i oglušio se na naredbe, ustvari to ono što čini Ameriku velikom — ono što u ratu čini pojedinca koji prekrši naredbe da bi napravio nešto bolje, velikim. Shvatili su da je to, da, veliki prekršaj, ali i dokaz da Amerikanci još uvijek imaju hrabrosti biti različiti, i nije bio kažnjen. On je nakon toga letio i na Apollu, i letio je dva puta na šatlu gore. I to je jedan veliki astronaut. Ali ta priča da se moraš usuditi i da netko honorira tu hrabrost više ne postoji u Americi. Mislim da gotovo nigdje više ne postoji. Ajde, mi to imamo tu, u Hrvatskoj nikoga ne bi bilo briga da uzmeš — mi Bosanci, možda još netko na Balkanu, smo koji bismo to još mogli napraviti. Prošetaš se sa sendvičem gore. Ali drugdje u svijetu to je sada jako regulirano, i nakon toga se kontroliraju astronauti da to ne bi ponovili.
31:24speaker_2Korado se six urnebesalo, tako da ste slušali još jednu emisiju "Pod zvijezdama". Korado Korlević i Ivica Šuran su bili s vama. Igor nam je puštao glazbu. Družili smo se. Malo se čujemo opet.
31:32speaker_1Lijep pozdrav i to slušati.
31:33speaker_2Ugodno večer.
31:34speaker_0Emisija je sufinancirana sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija. Radio Istra.
31:44speaker_4Hvala našem Ivici i Koradu, a kroz poslijepodnevni dio programa s vama su bili Igor Paulič i Kristina Veković. Ponovno se slušamo sutra. Još su nam preostale novosti. Osamnaest je sati, slušate novosti. Dobra večer. Bez dogovora su završili pregovori Vlade i Sindikata javnih službi o povećanju plaća i materijalnih prava zaposlenih. Vlada nudi kumulativno povećanje osnovice od sedam posto do srpnja dvije tisuće dvadeset i osme godine, uz postupno uvođenje naknade za prehranu koja bi dosegnula sedamdeset eura. Dok su sindikati državnih službi zadovoljni pomakom u pregovorima, sindikati javnih službi ponudu su odbili. Traže povećanje osnovice od tri cijela sedam posto već od siječnja iduće godine te dodatnih jedan cijeli pet posto od srpnja. Najavili su pokretanje postupka mirenja, a ministar financija Tomislav Čorić poručuje kako je Vladina ponuda konačna i da prostora za veće povećanje nema. Šesnaest radiologa s lokacije Vinogradska izrazilo je zabrinutost zbog situacije u KBC-u Sestre milosrdnice, uputivši dopis bolničkoj upravi i upozoravajući na neizvjesnost, povećano radno opterećenje i odljev liječničkog kadra. Pružili su podršku kolegama koji su odlučili dati otkaz, ističući kako njihove odluke treba promatrati u kontekstu dugotrajnog nezadovoljstva i straha od daljnjeg pogoršanja uvjeta rada. Upozoravaju i da bi nepromišljene organizacijske promjene mogle dodatno opteretiti liječnike te ugroziti dostupnost i pravodobnost dijagnostike. Poručuju kako je nužno očuvati funkcionalnost zavoda, stabilnost liječničkog kadra i kvalitetu skrbi za pacijente. Dan Općine uz zaštitnika svetog Martina, po prvi put i svečanom sjednicom Općinskog vijeća.